Razvijen u Kanadi 1977, ovaj sport je prvo bio prilično brutalan, mada su i poboljšana pravila, osnivanjem Međunarodne federacije 1993. godine, ostavila legalnim kontakte kolicima. Pravila su naizgled jednostavna: treba postići gol. Kako? To je već mnogo teže izvesti.
Imajući u vidu da se radi o osobama sa invaliditetom, sve je mnogo teže nego što to ostali ljudi izvode, no sudarati se sa kolicima dok ste polu-pokretni, samo po sebi umije da bude bolno. A to je samo djelić ove igre.
Na terenu je uvijek osmoro igrača, po četiri iz oba tima. A teren je dimenzija košarkaškog, baš kao što je i podloga drvena, najčešće - parket. Lopta je odbojkaška, jer se u ovom ragbiju, za razliku od pravog, može koristiti i dodavanje unaprijed, a to je mnogo lakše sa okruglom nego loptom nalik jajetu. Gol se postiže kada se pređe gol-linija, a pritom to mora da se učini sa oba točka kolica, dok je lopta i dalje u posjedu igrača.Kontakt je dozvoljen jedino kolicima. Najčešće se to dešava u punoj brzini koju rukom pokretana kolica mogu da dostignu, ali je zabranjeno udaranje s leđa. Takođe, zabranjen je dirketan (udaranje) fizički kontakt između učesnika, osim ako do njega dođe nehotice tokom borbe za loptu.
Svaki tim ima 40 sekundi za organizaciju svog napada, a da bi bilo što više golova, uveden je "kazneni prostor" dugačak osam metara, a širok 1,75 metara. U njemu smiju da bude najviše tri igrača odbrane, dok napadači u njemu ne smiju da ostanu duže od deset sekundi. Izmjene se mogu obavljati neograničen broj puta, kao u hokeju, ali samo tokom prekida.Prekida nema mnogo. Ili ima, zavisno od toga kako na ovaj sport gledate. Vrijeme se zaustavlja kada lopta izađe van terena, ili kada se desi faul. Prekršaji se kažnjavaju jednominutnim isključenjem ako je faul u odbrani, ili gubitkom lopte ako je u fazi napada. Meč se sastoji od četiri četvrtine u trajanju od po osam minuta, poslije kojih se igra produžetak od tri minuta, ako pobjednika nema poslije 32 minuta napornog nadmetanja.
A evo kako sve to izgleda u promotivnom spotu londonskih Paraolimpijskih igara, u kome nema jednog od sastavnih djelova ragbija u kolicima, svojevrsnog "pit stopa" u kome se, tokom meča, opravljaju kolica, stavljaju novi točkovi kako bi se akter što prije vratio u igru (Blicsport).
