Analizirani filament proteže se kroz 60 miliona svjetlosnih godina u jednom od najvećih poznatih grozdova galaksija, i dio je svemirske mreže koja je ostatak iz prvih momenata nakon velikog praska. Ako mjerenja njegove mase važe i za ostatak svemira, ove strukture bi mogle da sadrže više od pola ukupne mase-energije svemira.
Teorija predviđa da su u prvim trenucima nakon velikog praska varijacije u gustini materije uzrokovale njenu kondenzaciju u mrežu isprepletenih filamenata. Ideju su kasnije potvrdile kompjuterske simulacije, a prvi uvjerljivi dokazi postojanja filamenata otkriveni su ove godine.
U novom istraživanju, astronomi su otišli korak dalje i analizirali strukturu filamenta MACS J0717 u tri dimenzije, čime su eliminisali mnoge zamke koje postavljaju dvodimenzionalne analize.
- Filamenti kosmičke mreže protežu se u ogromnim prostranstvima i veoma su difuzni, pa ih je izuzetno teško otkriti, a ne proučavati u 3D - rekla je voditeljica studije Matilde Žozak iz LAM u Francuskoj i Univerziteta Kvazulu-Natal u Južnoafričkoj Republici.

Konačno, naučnici su uspjeli da izmjere udaljenosti i kretanje galaksija. Naime, Hablovi snimci grozda predstavljaju najbolje dvodimenzionalne karte filamenta. Međutim, za utvrđivanje 3D struktura bila su neophodna dodatna posmatranja, među kojima i slike u boji, te mjerenja brzina hiljada galaksija dobijena spektrometrima.
Rezultati istraživanja prevazišli su teorijska predviđanja. S dužinom od 60 milijuna svjetlosnih godina, filament MACS J0717 je ekstremno velik čak i na astronomskoj ljestvici. Ako je njegova izmjerena masa reprezentativna i za obližnje velike grozdove, onda bi difuzne veze među čvorovima kosmičke mreže mogle da sadrže više mase u obliku tamne materije nego što teorije predviđaju – tačnije, više od polovine svemira. Naučnici su do sada pretpostavljali da tamna materija sadrži oko 23 odsto ukupne mase-energije svemira, a tamna energija oko 73 odsto.