"Toliko voli Novaka da se nedavno vratila iz škole sa idejom da je upišem na tenis", uz osmijeh je rekla Dejanina mama Sandra. Najbolji teniser na svijetu inspirisao je Dejanu ne samo da slika, već i da živi punim plućima, da se bori za svoje želje i snove. Dejana je imala samo devet godina kada je njen prvi rad "preslikan" na poštansku markicu.
Usprkos tome što je rođena bez ruku, ona vodi život prosječne tinejdžerke. Učenica je umjetničke škole "Bogdan Šuput" u Novom Sadu, najmlađi i najpoznatiji član slikarske organizacije VDMFK, koja okuplja umjetnike koji slikaju ustima i nogama. Iako je priznata i poznata u cijelom svijetu, u Srbiji je imala tek dvije izložbe. Izlagala je u Banja Luci, Osijeku, Zagrebu, a prvu samostalnu izložbu imala je 2008. godine u Sarajevu.
Svojevremeno je porodica razmatrala ideju da Dejani ugrade proteze za ruke. Čak je preko organizacije BK "Impuls života" za to i skupljen novac, ali su ljekari procijenili da je u njenom slučaju proteze nemoguće ugraditi. Jedina opcija bolnica je u Izraelu, đe bi se mogle ugraditi noseće šipke pa na njih proteze, međutim majka ne želi nagovarati Dejanu na taj potez, već je odluku prepustila njoj. "A što će mi", upitala se Dejana na kraju.
