Pored očigledne i neophodne dimenzije utvrđivanja odgovornost nadležnih organa za brojne propuste u vezi masovnog ubistva na Cetinju, studentski zahtjevi su u suštini politički. Vjerujem da oni to trebaju i moraju biti, te da je kontraproduktivno bježati od ove činjenice.
Ova pobuna nije i ne treba da bude NVO projekat, i to treba naglašavati.
Studentski protest protiv ohole i nesposobne vlasti mora biti vrhunski politički čin, uprkos činjenici da su tu vrstu aktivnosti kod nas opoganile generacije bivših i sadašnjih domaćih političara, ili baš iz tog razloga. Zato ovaj studentski napor mora da bude koncipiran i kao nova politička ponuda koja podrazumijeva smjenu Vlade, pošto ministri nijesu slobodni strijelci i nezavisni operativci, već dio tima koji radi na istoj politčkoj mobi.
Bez svakodnevnog pristiska s podgoričkih trotoara, međutim, ova nova ponuda ima male šanse da bude viđena kao legitimna i ostvariva. Pravljenje vremenske pauze između uličnih protesta je pogubno za ovu formu političkog djelovanja i osigurava neuspjeh.
Insistiranje na personalnim korekcijama unutar nesposobne i maliciozne vladajuće garniture ne može proizvesti strukturnu promjenu. Ono što tako uzak fokus zasigurno proizvodi jeste razočarenje javnosti u nešto što je na tren izgledalo kao građanska izviiskra, koja je brzo ugasnula u mraku politički induciranih interesa i strahova da se ti interesi dovedu u pitanje.
47
