Elektronsku peticiju kojom se traži da se uvede vjeronauka kao izborni predmet u osnovne i srednje škole podržalo je 6.111 građana, a 6.000 je dovoljno da bi se o njoj razmatralo na skupštinskom odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport. Pobjedini sagovornici iz civilnog sektora poručuju da ova inicijativa neće proći, te da vjeronauka treba da se odvija u okvirima vjerskih zajednica.
Inicijator peticije, kako piše na portal E-peticije Skupštine, je Teodor Milanko. Inicijativa je pokrenuta 11. marta.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević smatra da u državi u kojoj je sekularnost ustavni princip, nema nikakvog opravdanja da se vjeronauka izučava u državnim školama.
„Sve vjerske zajednice su slobodne da organizuju vjersku nastavu u svojim objektima“, rekla je ona u izjavi za Pobjedu.
Petar Đukanović iz Centra za građansko obrazovanje kaže Pobjedi da bi vjeronauka trebalo da se odvija u okvirima vjerskih zajednica, dok obrazovni sistem mora ostati zasnovan na nauci, kritičkom mišljenju i poštovanju različitosti, bez upliva religije.
Od Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija čekamo stav o ovom pitanju, kao i od Zavoda za školstvo.
U javnosti se s vremena na vrijeme provuče inicijativa o uvođenju vjeronauke u obrazovni sistem, ali nijedan prijedlog do sada nije dobio zeleno svjetlo.
Nema podrške
Prije četiri godine su iz Zavoda za školstvo saopštili Pobjedi da su sasvim zadovoljni načinom na koji je pitanje religije uređeno u sistemu obrazovanja, te da nije potrebno niti svrsishodno uvođenje vjeronauke. Iz ove obrazovne ustanove navodili su da je đacima na raspolaganju izborni predmet – istorija religije, te da može da se odabere u devetom razredu osnovne i prvom ili drugom, te trećem ili četvrtom razredu srednje škole. Ovaj predmet im pomaže, obrazlagali su oni, da nauče o ostalim religijama, s naglaskom na one koje su relevantne za njihov svakodnevni život i okruženje, kako bi bolje razumjeli i uvažavali pripadnike drugih religija, s kojima treba harmonično da žive i rade tokom života.
Podsjetili su da se o uvođenju vjeronauke polemisalo 2003. godine na naučnim skupovima i javnim raspravama, a na inicijativu Srpske pravoslavne crkve. Tadašnja naučna i stručna pedagoška javnost zaključila je da je potrebno omogućiti izučavanje vjeronauke kroz istoriju religije kako bi se sačuvao multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori.
Tea Gorjanc-Prelević iz Akcije za ljudska prava kazala je juče Pobjedi da bi nastava vjeronauke u redovnim školama dodatno podijelila djecu, dijeleći vjernike od ateista, odnosno vjernike različitih vjeroispovijesti. To je, kako je istakla, višestruko štetna ideja po građanski karakter i budućnost crnogorskog društva.
Đukanović iz CGO ističe da peticija ponovo otvara važna pitanja o pravcima razvoja obrazovanja i društva. Smatra da inicijativa nije dobra.
„Može se razumjeti u kontekstu snažne klerikalizacije društva, gdje su se religija i politika spojile i međusobno podržavaju u ostvarivanju moći i uticaja, koristeći pritom manipulaciju vjerskim osjećanjima građana. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da bi uvođenje vjeronauke u škole moglo ozbiljno ugroziti socijalnu koheziju, naročito u multikonfesionalnom društvu kakvo je crnogorsko“, naveo je on.
Podsjetio je da je, prema Ustavu i zakonima iz oblasti obrazovanja, obrazovni sistem sekularan, što znači da mora biti slobodan od vjerskog uticaja. To omogućava ravnopravnost svim učenicima, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, poručuje Đukanović.
„Uvođenje vjeronauke kao predmeta u osnovne i srednje škole moglo bi produbiti podjele među učenicima različitih vjerskih uvjerenja, dok bi oni bez vjerske pripadnosti mogli biti marginalizovani ili prisiljeni da pohađaju vjersku nastavu. Takođe, otvara se niz pitanja, poput toga ko bi predavao ovaj predmet, kako bi se birali nastavnici, kojim pristupom bi se predavalo, što bi bio sadržaj nastave i kako bi se ocjenjivalo znanje ili vjerovanje. Nije dobro uvoditi jedno osjetljivo intimno pitanje poput vjere u obrazovni sistem, jer to može stvoriti prostor za različite vrste indoktrinacije i manipulacije mladima“, rekao je on.
Smatra da obrazovni sistem mora ostati neutralan i posvećen razvoju kritičkog mišljenja i poštovanja različitosti. Umjesto vjeronauke, kako kaže Đukanović, potrebno se usmjeriti na usvajanje univerzalnih ljudskih vrijednosti poput tolerancije, jednakosti i poštovanja ljudskih prava.
„Kritičko učenje o religiji trebalo bi da bude dio obrazovanja kroz predmete poput istorije, istorije religije, filozofije ili sociologije, kako bi mladi stekli objektivno razumijevanje religije i njenog društvenog uticaja, bez nametanja vjerskih dogmi. Takođe, kroz obrazovanje o religijama učenici bi mogli bolje razumjeti različite aspekte svog identiteta, što bi ujedno predstavljalo i snažan mehanizam prevencije vjerske radikalizacije“, naveo je on.
Akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti prof. dr Slobodan Backović saopštio je nedavno da je religijsko obrazovanje realizovano na različite načine u zemljama EU i US i zavisi od toga: koji je oblik religijskog obrazovanja, da li je religijsko obrazovanje obavezno ili izborno i u kojim školama se realizuje (državne ili privatne škole).
„Ne postoji standard, organizacija nastave religijskog obrazovanje je veoma različita u zemljama Evrope i SAD“, istakao je akademik.
Podsjetio je da su Ustavom Crne Gore vjerske zajednice odvojene o države iz čega slijedi da vjerske zajednice u javnim (državnim) školskim ustanovama ne mogu vjerski djelovati, odnosno učiti djecu da vjeruju.
„To je moguće u vjerskim objektima i školama koje nijesu državne, već privatne vjerske škole, što je praksa mnogih zemalja, a tipičan primjer su SAD“, kaže Backović.
Upravni odbor Prosvjetne zajednice Crne Gore ranije je komentarisao najavu SPC da će inicirati uvođenje vjeronauke, te su saopštili da obrazovanje treba biti prioritet našeg društva, a kao takvo poboljšanje bi se moralo tražiti u drugom pravcu od najavljenog.
„Više puta smo ponavljali da želimo škole koje će mladima pružati više od pružanja teorijskih i akademskih znanja. Nijesmo krili da želimo obrazovanje po ugledu na skandinavske zemlje, da želimo škole koje pružaju brojna znanja i vještine, podstiču na umjetnost i sport, teže razvoju srećne, samosvjesne i samostalne mlade osobe, a sve u uslovnim, prostranim i opremljenim učionicama. Kada nam to pružite, dodajte i vjeronauku kao izborni predmet“, poručili su oni.
