Naredno ročište zakazano je za 18. april.
Vlada Crne Gore je 1998. godine, na osnovu Odluke o rješavanju stambenih potreba državnih službenika i namještenika, dala 24 stana Pobjedi, koja je tada bila javno preduzeće, u državnom vlasništvu.
Stambena komisija Pobjede raspisala je konkurs i na osnovu svoga pravilnika sačinila listu na osnovu koje je menadžment tog preduzeća donio pojedinačne odluke o dodjeli stanova u zakup, kao što je to bila praksa, dok oni koji su „ostali ispod crte“, ne iscrpe sve pravne ljekove na sudu. U septembru 2000. godine njih dvadesetčetvoro su se uselili i od tada plaćali mjesečnu zakupninu Pobjedi sve do 2014. godine - do uvođenja stečaja u to preduzeće.
Tokom 2015. zaposlenima je iz Vlade Crne Gore sugerisano da se pojedinačnim zahtjevima obrate tadašnjoj Upravi zavimovinu, sa zahtjevom za otkup stanova po povoljnim uslovima koje je omogućeno aneksom ugovora, što su i učinili.
Uprava za nekretnine je obradila predmete i dostavila ih notaru na dalju proceduru radi sačinjavanja ugovora o otkupu ovih stanova. Notarska komora je, međutim, zatražila da im Vlada dostavi akt koji bi omogućio otkup. Međutim, od Vlade nikad nije stigao nikakav odgovor.
Od tada je pravni status nedefinisan, jer bivši Pobjedini radnici ne mogu da otkupe stanove, ne mogu da se uključe u upravljanje zgradom, da obnove dotrajalu fasadu, krov, renoviraju zajedničke prostorije... Pošto, Vlada godinama nije odgovarala na njihove zahtjeve da se situacija razriješi, riješili su da pravdu potraže u sudskom postupku.
Da se radi o svojevrskoj diskriminaciji bivših radnika Janog preduzeća Pobjeda, možda najslikovitije pokazuje činjenica da je u istoj zgradi, iste godine kad i Pobjedi, Vlada dodijelila stanove, po istom osnovu, Radio Televiziji Crne Gore i Radio difuznom centru (nekadašnji Prenos i emitovanje programa), a da su jedino radnici Pobjede ostali uskraćeni prava na otkup. Zaposleni u RTCG i RDC svoje stanove u toj zgradi otkupili su prije desetak godina.
Zorica Đukanović, advokatica koja zastupa radnike nekadašnje Pobjede je na prirpemnom ročištu kazala da treba uzeti u obzir zaključak Vlade iz septembra 2020. godine, kojim je, u isto vrijeme i po istom pravnom osnovu, data saglasnost za bivše zaposlene u Ministarstvu odbrane da zaključe ugovor o kupoprodaji pod povoljnim uslovima. Istovremeno su, kaže ona, u novembru 2020. donijeli Zaključak o raspodjeli i otkupu stanova pod povoljnim uslovima za državne službenike i funkcionere.
"Dakle, zaposleni u Pobjedi su imali isto pravo kao i zaposleni u Ministarstvu Odbrane", zaključila je Đukanović.
Ona kaže da je pisala tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću i ministru finansija Aleksandru Damjanoviću koji joj nijesu odgovorili na dopise.
Ističe da se njenim klijentima mora omogućiti da otkupe stanove u kojima već žive više od 23 godine.
Na prirpemnom ročištu je advokatica tražila da se saslušaju bivši radnici, tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović, jer je upravo on 2020. godine potpisao ugovore o otkupu stanova po povoljnim uslovima za zapsolene u Ministarstvu odbrane, samostalna savjetnica u Upravi za državnu imovinu Nevenka Šoć, te stečajni upravnik nekadašnje Pobjede Mladen Marković.
Državu u ovom slučaju zastupa Sanja Jaredić koja je istakla da radnici nekadašnje Pobjede nijesu državni službenici, te da „nemaju aktivnu legitimaciju“, odnosno da tužbu nijesu mogli da podnesu jer nijesu imali obligaciono pravni odnos sa državom, nego sa tadašnjom Pobjedom.
