Kao organizacija koja ima za cilj da prati i predlaže konkretne korake u cilju unapređenja sistemske brige o mladima za prioritetne oblasti za njihov razvoj, pratili smo rad Vlade od njenog konstituisanja. Od ekspozea premijera, u kojem se mladi pominju svega nekoliko puta, sa nedovoljno jasnim mjerama i aktivnostima koje se odnose na tu populaciju, pa do uskoro prvih 100 dana rada, gdje još uvijek ne postoji jasno definisana unutrašnja organizacija resora koji se bavi omladinskom politikom.
Uprava za sport i mlade se u svom radu u prethodnih par mjeseci dominantno fokusirala na sport, dok sa većinom omladinskih organizacija i Mrežom, koja je u skladu sa Zakonom o mladima prepoznata kao reprezentativna krovna organizacija mladih, još uvijek nije organizovala sastanak. Dodatno, zabrinjava nas činjenica da se još uvijek nijesu preduzele aktivnosti na evaluaciji učinaka Strategije za mlade (2017-2021), kao i da se nije pristupilo izradi nove strategije.
Mladi se u međuvremenu suočavaju sa mnogobrojnim problemima u okviru svih šest prioritetnih oblasti Strategije za mlade, prvenstveno zbog epidemije COVID-19. Sprovođenje Vladinih mjera prevencije uticalo je na mlade - na njihovo obrazovanje, navike i način života. Shodno tome, pristup socijalnim i kulturnim aktivnostima znatno se smanjio, što je doprinijelo povećanju zdravstvenih rizika zbog socijalne izolacije. Ovo bi prvenstveno moglo imati značajan uticaj na fizičko i mentalno zdravlje mladih. Dodatno, stopa nezaposlenosti je zbog uticaja epidemije virusa porasla na 22,6%. Ističemo ovaj podatak iz razloga što je nezaposlenost jedan od najvećih problema sa kojima se mladi susrijeću, a koji sa sobom nosi negativne ekonomske, društvene i političke implikacije koje utiču na cjelokupno društvo. Kada je riječ o participaciji mladih u procesima donošenja odluka i učešća u životu društva, sa posebnim akcentom na volonterizam, još uvijek se nije pristupilo usvajanju novog Zakona o volontiranju, koji bi afirmisao i nagradio solidarnost mladih. Zabrinjava povećana netrpeljivost, nerazumijevanje i netoleranstnost prema različitostima, a posebno u svijetlu posljednjih napada na pripadnike LGBTIQ+ populacije. Takođe, mladi koji pripadaju ranjivim grupama, kao i mladi u riziku trenutno se suočavaju sa uskraćenim ili odloženim pristupom liječenju i njezi koji pojačavaju stigmu i diskriminaciju koja je već prisutna u crnogorskom društvu. Sadržaji koji su namijenjeni svim mladima često su nedostupni i nepristupačni mladima s invaliditetom, a ne postoje specifični sadržaji namjenski planirani za mlade s invaliditetom. Tako, iako su ranije planirane aktivnosti koje se tiču nekih pitanja od značaja za mlade s invaliditetom, nijesu poznati njihovi ishodi, niti broj mladih obuhvaćenih tim mjerama.
Razumijemo i imamo u obzir trenutnu epidemiološku, ekonomsku i političku kompleksnost situacije u kojoj se nalazi naša država, kao i činjenicu da Vlada nije samostalno odgovorna za probleme koje smo naveli u prethodnom pasusu i zbog toga želimo biti podrška resornim institucijama u cilju poboljšanja brige o mladima i pozivamo iste da naše reagovanje razumiju kao poziv na saradnju i priliku da zajedničkim snagama prevaziđemo posljedice ovih događanja na mlade.
