Kako Pobjeda saznaje, predloženo je da se zakon zove Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, a članom 1 izmjena i dopuna precizira se da se mijenja član 24 i glasi:
„Vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po svom istorijskom kontinuitetu i ranijim propisima do dana stupanja na snagu ovog zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica, koju vodi Ministarstvo, po službenoj dužnosti“.
Članom 3 izmjena predviđeno je brisanje članova 62, 63 i 64 koji se zamjenjuju novim članom 62:
„Imovinsko-pravni sporovi između Crne Gore, crkava i vjerskih zajednica u pogledu vjerskih objekata i zemljišta koji su sagrađeni ili stečeni do 1. decembra 1918. godine isključivo se mogu rješavati pred nadležnim sudovima u parničnim postupcima u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima, Ustavom Crne Gore, Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima, Zakonom o državnom premjerui katastru nepokretnosti i drugim relevantnim propisima“.
Zakon je izmijenjen daleko od očiju javnosti, najvjerovatnije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a jedan od članova njenog ekspertskog tima za izmjene ovog akta bio je aktuelni ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić, koji je juče preko dnevnika Dan najavio da je dokument gotov i da će već početkom sljedeće sedmice, u hitnoj proceduri, biti na Vladi, a onda proslijeđen i Skupštini.
Prvi radni dan nove Vlade bio je ponedjeljak, 7. decembra, kada je i konstituisana, a Leposavić je već u srijedu, 9. decembra, poslije samo dva dana „života“ Vlade saopštio da su završili izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Rekao je i da je sve urađeno uz „intenzivne konsultacije sa vjerskim zajednicama“, u koje su uračunali samo tri – Srpsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu i Katoličku crkvu.
Razgovora sa ostalim vjerskim zajednicama, pa ni sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom nije bilo, nije bilo ni javne rasprave, otvorenog društvenog dijaloga, niti je konsultovana Venecijanska komisija.
Leposavić je obrazložio da organizovanje javne rasprave nije obavezno kada se zakon mijenja u hitnom postupku, a da je vjerskim zajednicama u procesu konsultacija „omogućeno da daju sugestije i komentare“.
Ministar pravde juče nije odgovorio na telefonske pozive Pobjede i poruku.
Prethodna vlada bezuspješno je organizovala pregovore sa SPC o izmjenama ovog zakona, koji je usvojen u decembru prošle godine, a kojem se ta crkva oštro protivila, prvenstveno zbog toga što je Crnoj Gori trebalo da vrati njeno kulturno i sakralno nasljeđe koje je u nezakonitim procedurama tokom prethodnih 30 godina prepisala u svoje vlasništvo.
SPC u Crnoj Gori nema status pravnog lica i za razliku od drugih vjerskih organizacija koje su se uvele u registar, ona je sve vrijeme odbijala da se u svojstvu pravnog lica legitimiše u našoj zemlji.
Zahtijevala je poseban status, zasnivajući zahtjev „na istorijskom kontinuitetu“ i predstavljajući se kao vjerska organizacija koja je starija od države.
Ovakvim izmjenama Zakona, ako ih Skupština usvoji, SPC će i uspjeti u namjeri i eliminisaće istorijski fakticitet postojanja Crnogorske pravoslavne crkve koja je postojala u svim državotvornim oblicima naše zemlje, zaključno sa Knjaževinom i Kraljevinom Crnom Gorom, i ustanoviti SPC kao državnu crkvu.
“Sami prijedlog takve odluke svrstava predlagače u kvislinge, a Vladu koja to predloži i Skupštinu koja to usvoji u okupacione organe Srbije. Nema građanske države u kojoj svi građani, bilo koje vjere i nacije nijesu komotni. Crnogorci tu komociju ne ośećaju u sopstvenoj zemlji u kojoj je njihova kulturna baština, oličena u crkvama i manastirima, reinterpretirana i u arhitektonskom i formalnom smislu kao tuđa”, kazao je juče za Pobjedu podpredsjednik Savjeta Mitropolije CPCStevo Vučinić.
On podsjeća da je crnogorska crkvena imovina odavno vlasništvo države Srbije, a da u našim manastirima i crkvama „stoluje neki svijet koji ih koristi za rušenje ustavnoga poretka i konačnu aneksiju Srbiji“.
“Cilj je da se Jadransko more i naše luke stave u vojno-operativnu funkciju država koje „krivim“ očima gledaju na Evropsku uniju i NATO. Tako bi Srbija osnažena stranim vojnim arsenalom usred Evrope, zalažući naše glave, mogla da trguje svoje velikodržavne interese s okolnim državama s kojima ima sporove. Pa bi bilo mudro da svi koji podržavaju takvu politiku dobro razmisle o njenim posljedicama koje im se i lično mogu obiti o glavi “, poručio je Vučinić.
Iako je iz SPC u više navrata saopštavano da će pred Ustavnim sudom inicirati postupak za ocjenu ustavnosti ovog zakona, to nikada nijesu učinili, a primorali su i podnosioce dvije takve inicijative iz Srbije da ih povuku. Odavno to i ne pominju.
Za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti Vladi je potreban glas 41 poslanika, što znači da bi za njega trebalo da glasaju i predstavnici koalicije koju je predvodila UraDritana Abazovića.Iz ove partije ranije su saopštavali da će podržati promjene koje se odnose na sporne članove Zakona o imovini, što je prije pobjede na izborima SPC bio ključni zahtjev.
Sada im to više nije u fokusu, već im je ključno da se Srpskoj crkvi prizna da je ona ta koja predstavlja istorijski kontinuitet postojanja crkve u našoj zemlji i na taj način preuzme kompletno istorijsko nasljeđe Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
Istog dana kada je saopštio da su izmjene Zakona gotove, Leposavić se sreo sa barskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Kotorske biskupije monsinjoromRokom Đonlešajem,koji je juče za Pobjedu kazao da mu je Leposavić u srijedu uručio Prijedlog izmjena i dopuna Zakona.
Na pitanje kako će ovakve izmjene Zakona uticati na status Crnogorske pravoslavne crkve, Đonlešaj poručuje da bi ova crkva „sama trebalo više da radi na tome da vide kako da organizuju svoj vjerski crkveni život“.
“Oni moraju raditi na tome. Ako neko to želi imati, to mora da bude i funkcionalno i prihvaćeno. Ne mogu drugi za njih raditi. Ključ je u njihovim rukama, nije u rukama nekih drugih”, istakao je on.
Čelnik Katoličke crkve u Crnoj Gori tvrdi da su izmjene Zakona neznatne i da nijesu suštinske.
“To su neke male promjene, nijesu detaljne. Više je o nazivu i imenu i o registraciji… O problemu da li se treba registrirati vjerska zajednica koja je tu već vjekovima ili se samo evidentirati. Tako da je unijeto da se evidentira, a ne da se registrira ono što je vjekovima ovdje već registrovano. I to je sasvim u redu, da se registriraju nove zajednice ako se osnivaju” , kazao je Đonlešaj.
Sitne izmjene su, dodaje on, i u dijelu imovine.
“Rekao sam da tu ne treba ništa užurbano raditi. Za korigovanje Zakona treba vremena, treba angažovati stručne timove. To se ne može u roku od nekoliko dana. Ja ću o tome što su pitali dati mišljenje, ali moramo to prostudirati. Mi ćemo se pismeno izjasniti. Ne mogu još reći hoćemo li podržati izmjene ili ne. Ako ne ugrožavaju nas i ako su neke promjene koje su manje podržaćemo. Ne možemo tako žurbeno da odlučimo, kada oni traže u roku od tri dana, jer nijesu to tako neozbiljne stvari da se to radi u roku od dva-tri dana”, rekao je Đonlešaj.
Na pozive Pobjede juče nije odgovorio reis Islamske zajednice Rifat Fejzić.
