Možda će nekome zazvučati ironično ili cinično sljedeća sintagma – da su Crnogorci vodozemci! Mislite kako hoćete, ali je činjenica da se jednako dobro snalaze u vodi i na kopnu... kad se ta osobina posmatra iz ugla sporta i pomorstva. Sport nam se vrlo dobro drži, a pomorstvo se jedva održava. A nikakve druge vajde nemamo ni od vode ni od zemlje.
Najrađe bi izdali nekom (i to je na putu) sve što je na vodi i pored vode, od luka do instituta. Od vjenčanja CG sa morem (knjaza Nikole) jedva da je prošlo nešto više od pola vijeka, a CG je zaplovila evropskim i svjetskim morima. Ostvarila se ideja o konekciji sa svijetom Sv. Petra Cetinjskog ,,prst u more imaš vezu sa cijelim svijetom“. Ostvarila se, a sad bi je najrađe ostavili nekome drugome. Izgleda da je uzalud Crna Gora plovila od svog nastanka (Duklje i Zete) do svog nestanka 1918. Borila se za svoje more i ginula koliko i za svoje gore. To je bila politika i rata i mira.
Da je more za Crnogorce reprezentativni poligon kazuje i jedna ,,molbenica“ kralju Nikoli prije više od jednog vijeka. U njoj se neki Crnogorac, iz neke Ostružnice, obraća gospodaru da mu pomogne da ode u pomorce. Gospodar mu odgovara da bi mu bilo bolje da ostane doma jer za pomorce trebaju gledni i ugledni Crnogorci.
Danas su nam glavari u politici ronci i nikako da isplivaju... nit umiju. Vjerovatno je problem u selektorima za opredjeljenje na koju stranu da obrnu... na kopno ili more, kao da obje nijesu resursi prve vrste. Da nam nije vaterpolista, za more nam se ne bi znalo jer ovakvog primorskog i sezonskog turizma ima đe god oćeš, iako ovakvih rivijera nema na više mjesta. Pored takvog mora i Primorja mi se već decenijama otiskujemo put Kosova ravna da izravnavamo ispromašivanu politiku Srbije.
Rezultati u sportu, i vodeni i kopneni, dosežu ne samo regionalni i evropski standard već i svjetski domet. Igraju u svjetskim kupovima pa ime Montenegro traže na mapama da vide okle je ta sila od svijeta. Kad je nađu, jad ih nađe. Amerikanci, velesila od svijeta u košarci, zbog tijesne pobjede nad Montenegrom tragali su ovih dana po globusu za takvim protivnikom. A kad su ga pronašli na mapi sjetili su se svog ,,suludog“ Trampa i njegove fraze da su Crnogorci opasni. Da bi to rekao, Trampa je neko onda dobro podastro o Crnoj Gori o kojoj ovi koji je vode ne znaju ni toliko... zato što imaju savjetnike protiv Crne Gore.
Kad je prvi čovjek NATO-a Jens Stoltenberg saznao ko savjetuje prvog čovjeka Crne Gore, iz prve mu je skratio prijem na minimum. To nam je maksimum zasad. Eto to nam je našljedstvo od Sl. Miloševića, koji, s kim je god pričao, uporno ga je lagao. Ali od tog lašca nijesmo naučili ni ono što se uči iz prve! Ali kako, kad ni nakon treće decenije CG bezbjednjaci ne obezbjeđuju Crnu Goru no Beograd. Od takvih je Milatovićev (Vukšić) pa mu je Stoltenberg iz prve rekao... aj’ mrš tamo!
A sada da se vratimo na Slobinu ,,poduku“ koju još nijesmo shvatili, a kamoli savladali. Pošto je jedan od najodanijih Slobinih aktivista za mitinge odavno minuo, a ovih dana i preminuo (Šolević), u javnosti je evocirana uspomena na događaj koji se odigrao na Kosovu Polju (naselju) 24. aprila 1987. Iz Slobine sporadične izjave ,,niko ne sme da vas bije“ nastao je novi mit, opet kosovski! Kako je ispred doma đe je održavan sastanak izbio fizički konflikt kosovske milicije i razjarenih Srba podstaknutih od srpskih službi koje su se naoružale kršima za ,,trotoar“!? Tu, ispred doma za pregovore je namjerno istovaren kamen na kamen, da se odupru kamenom u glavu, kosovskom obezbjeđenju. Na to zbitije izlazi Sloba da stvar reši! Tada, bez zvaničnog obraćanja, izgovara gotovo uzgrednu rečenicu na račun izgreda: ,,Niko ne sme da vas bije!“ Tu rečenicu analitičari Službe bruse peglajući prilično ,,prljav“ tonski zapis i emituju ga tog dana uporno, kao inflaciju srpskog patriotizma. Štampa ga grabi, a televizija rabi u tolikoj mjeri ,,da iz neba plaha kiša padne, niđe ne bi pala na zemljicu“ već na tu rečenicu!
Izbrušena u policijskoj propagandi djelovala je kao cunami koji stihijski sve nosi pred sobom i pustoši svaki razum. A samo da je srpski ćutuk (iz L. Rijeke) istu rečenicu produžio na kamenovane Albance ,,ni vas niko ne sme da bije“ možda bi Kosovo i ostalo, ako ne srpsko, makar prosrpsko. Ovako, ostala je rečenica koja ga je razorila. I cunami se razlio sve do Crne Gore dok nije izašao na more. Taksisti iz Titograda koji su onda išli na Bioče, u prviče huškačima sa Kosova, bili su taksirani kešom za sve potrepštine da akcija ne pane, a da Crna Gora do danas ne ustane. Od tada su po istom principu keširane sve akcije u Crnoj Gori, protiv Crne Gore, a da Crnogorci pojma nemaju kako se to radi i odrađuje... No sarađuju!
Ovu temu je inspirisao crnogorski sport i odani sportisti. Tu jedino nema spora iako bi vlast rađe pomogla da se sport uspori i ospori... no ne daju pregaoci, a ,,pregaocu Bog daje mahove“!
Način na koji su onda okupljali aktiviste i pristalice, približan je današnjem ,,Evrope sad“. Ovaj pokret ima manje problema sa eventualnim koalicijama, a mnogo više sa ne-koalicijom u sebi. Evrope sad sa Srbijom sad – neće biti nikad. To nikad, već vide u ,,Evropi sad“. Nije ni primać, a kamoli dovoljno parafrazirati Slovence, koji su prvi zaiskali ,,Evropa zdaj“! Ali oni nijesu izvikivali parolu već radili na njenoj realizaciji i prvi stigli tamo... a mi smo još ovamo... đe ima šanse jedino da se ostvari samo Kosovo sad... u Crnoj Gori.
P. S. Što se tiče uspješnosti crnogorskih sportista odgovor je jednostavan, bez ikakve metafore. Oni oduvijek igraju za svoju reprezentaciju, a crnogorski političari, većinom, još uvijek igraju za tuđu.
