U novom autorskom projektu, duodrami nastaloj po tekstu Edvarda Bonda, renomirana rediteljka uloge je povjerila studentima IV godine Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, Momčilu Otaševiću i Aleksandru Raduloviću. Uz to, „Egzistencija“ će se igrati u nekadašnjoj Crkvi Svetog Duha, poznatoj kao koncertna dvorana kotorskog Starog grada.
Na par dana pred premijeru, Vojvodić kaže da ne može govoriti da li je predstavom zadovoljna – kada su sve to još uvijek probe. O tome će, dodaje, više reći nakon izvođenja.
- Ono što je najvrjednije u pozorištu je upravo sam proces stvaranja. A kada se dogodi taj istinski kreativni rezultat - tim bolje. Zato ulažem - i ulažemo - sve svoje umijeće, vještinu, iskustvo i svježinu u traganju za teatarskom formom.
Vojvodić smatra da je „nužno postavljati izazove i nove zahtjeve pred umjetnika“, a da se sa Radulovićem i Otaševićem upoznala još kada su bili studenti prve godine.
- Mogu biti i pedagog, i reditelj, i saradnik, i prijatelj. Mogu i ja odnijeti neko zanimljivo iskustvo radeći sa njima. Jer, zajedno smo već radili jednu sličnu laboratoriju na „Luči mikrokozmi“. Poznajemo se, ali se u teatru do kraja života - ili do kraja vijeka - upoznajemo svi zajedno, iznova. I u tome je njegova ljepota i ljepota njegove prolaznosti, kratkotrajnosti teatra – pojašnjava Vojvodić.
Kada je riječ o, za predstave - nekonvencionalnom prostoru Crkve Svetog Duha, ona ističe da je Kotor bio na „njihovoj strani“ – ambijentom i u samom procesu stvaranja. Tako se ekipa „Egzistencije“, nakon rada u Podgorici, mogla posvetiti ambijentu u koji je drama smještena, i samom procesu „na laboratorijski-istrajan način“.
- Potrebne komponente tom prostoru događaja i tom pozorišnom događaju su, zapravo, unatrašnje: arhitektura koja ima svoj mir, svoju zaokruženost. Ja sam je pronašla u jednom prostoru koji je vrhunski, koncertni, ali koji ne samo da dobija na upotrebnosti za teatar, nego njegova akustičnost, odnosno naša navika da u njoj čujemo plemenite zvuke, upućuje nas da to isto tražimo u teatru: da čujemo glas, da čujemo riječ. Ujedno, da se vratimo suštini prostora, jer taj koncertni prostor pamti svoju sasvim drugu svrhu. I ta mnogostrukost upotrebe jednog prostora, koji je javan, je nešto što me inspirisalo da se u njemu nađem sa Bondom.
Vojvodić takođe kaže da je predstava mogla biti igrana i u nekom sasvim teatarski namijenjenom prostoru, i da bi i to moglo biti jedno rediteljsko čitanje.
- Takvo se nesumnjivo sprema: čuli smo da će na jesen, u Komedi fransez u Parizu, biti premijera istog ovog komada. Ali, laboratorija Kotor Arta upravo traga, pronalazi razne prostore. I publika će biti – u Crkvi Svetog Duha. Izuzetno sam zadovoljna time i sigurna da će taj prostor (p)ostati pozorište i nakon „Egzistencije“ – potcrtava rediteljka.
Po riječima i rediteljke i glumaca, u radu na predstavi sami glumci su imali totalnu slobodu, koja je, sasvim sigurno, bila dodatni izazov za stvaralački proces poznate rediteljke. No, za nju je bilo presudno da upravo ti mladi ljudi budu nosioci glavnih uloga, jer je to, na neki način, predstava o njima.
- Po mom mišljenju, Bond to i piše, iako ne određuje eksplicitno, već je to ugao rediteljskog čitanja. Ono što sam govorila o potrazi za savješću pred izopačenim, modernim svijetom, upravo vuče ka onim antičkim načelima kojima Bond u komadu teži: katarzi. Upravo zato što su u pitanju, po prirodi stvari, apsolutno nevina – koliko se to može apsolutizovati – mlada bića. To je jedan ugao čitanja, ja vjerujem – zdravi ugao. Zašto? Zato što na taj način računa na svoju misiju, dejstvo, smisao toga što je i dramska situacija, i što je stav tog teatarskog teksta i njegove poetike – objašnjava Vojvodić.
A na pitanje Portala Analitika da li je ta nevinost, na neki način, pozadina cijele „Egzistencije“ koja će se odvijati u (nekadašnjoj) Crkvi Svetog Duha, Vojvodić odgovara:
- Može se dogoditi i ta asocijacija, jer je nesumnjivo da je memorija tog prostora kao crkve bitna za predstavu.
Premijerno izvođenje korpodukcije Kotor Arta i Crnogorskog narodnog pozorišta najavljeno je za sjutra u 22 časa. Tekst je preveo Đorđe Krivokapić, produkciju potpisuje Janko Ljumović, izvršnu produkciju Dejan Đurković i Marko Poček, dok su asistenti rediteljki bili takođe dva studenta FDU - Mirjana Medojević i Mirko Radonjić. Inspicijent je Damjan Šuškavčević, a suflerka Gorica Šuškavčević.
U Crkvi Svetog Duha „Egzistencija“ će se igrati i naredna dva dana, 10. i 11. avgusta.
Premijera u nacionalnom teatru najavljena je za početak naredne sezone, tačnije tokom novembra.
