Vrbica u tužbi nije precizirao novčani iznos koji potražuje od države predlažući da izračunavanje visine štete treba povjeriti vještaku finansijsko-ekonomske struke.
On je u junu, zajedno sa bivšim sudijom Osnovnog suda na Cetinju Nebojšom Markovićem oslobođen od optužbi za navodne malverzacije.
Obrazloženje
U tužbi je precizirao da od države traži da mu se nadoknadi 40 odsto zarade predsjednika suda sa pripadajućom kamatom za period od 1. februara 2013. godine do 21. decembra 2017. godine.
Osim toga, potražuje i cjelokupan iznos ličnog dohotka predsjednika suda u periodu od 21. decembra 2017. godine do 1. jula 2018. godine kada ga je Sudski savjet razriješio sudijske funkcije iz razloga što je presudom Vrhovnog suda od 12. septembra 2017. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Traži i da mu se isplati razlika plate predsjednika suda i 361,93 eura koje je primao od firme iz Podgorice za angažovanje od 1. jula 2018. godine, kada je ostao bez posla.
''Obavezuje se država Crna Gora da tužiocu Goranu Vrbici isplati cjelokupne neisplaćene regrese i tople obroke, zatim da mu nadoknadi štetu za neiskorišćene godišnje odmore, kao i štetu po osnovu nezaključivanja ugovora o životnom osiguranju, koje je kao predsjednik suda morao imati prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka za period od 11. aprila 2012. godine pa do konačne isplate'' navodi se u tužbi.
Ustavni sud je 10. jula 2019. godine uvažio žalbu odbrane i ukinuo presudu Vrhovnog suda u slučaju Vrbice i Markovića i predmet vratio na ponovni postupak.
Optužbe
Njih dvojica bili su optuženi da su depozit od 800.000 eura koji je kompanija ,,Ledo“ položila u sudski depozit Osnovnog suda u Cetinju za kupovinu kompanije sladoleda u vlasništvu kompanije ,,Donze“ u Podgorici, mimo zakona, isplatili italijanskoj firmi ,,Framek“.
Kompanija „Framek“ je taj novac potraživala na ime duga koji je kompanija „Donze“ imala prema njoj.
''Nasuprot žalbama tužilaštva, ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju se ne može cijeniti da su optuženi preduzetim radnjama ušli u zonu krivično-pravne odgovornosti, odnosno da su njihove radnje kroz vanparnični postupak efektuirale u krivično-pravnom smislu da bi se moglo zaključiti da su zloupotrijebili službeni položaj i time počinili krivično djelo'' navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda.
Vrbicu je tužilaštvo teretilo da je, kao predsjednik suda, pravio pritisak na sudiju Markovića i davao mu upute kako da postupi u slučaju kompanije „Framek“, koja je tražila da joj se isplati novac od depozita koji je „Ledo“ uplatio za kupovinu firme u vlasništvu preduzeća „Donze“.
Interesantno je i da je pred Višim sudom u Podgorici Vrbici i Markoviću suđeno čak tri puta i sve presude su bile oslobađajuće, nakon čega je otvoren i četvrti proces, pred Apelacionim sudom, kada su osuđeni.
Nakon što je ova presuda postala pravosnažna oni su se žalili Ustavnom sudu koji je ukinuo i predmet vratio na novi postupak.
Apelacioni sud je, postupajući po preporukama Ustavnog, odlučio da Vrbica i Marković nijesu krivi.
