Inspirisan najslavnijom pomorskom tragedijom, potonućem "nepotopivog" Titanika, film je te 1997. godine trebalo je da "uplovi" u kina u ljetnjem periodu, ali su ga megalomanski zahvati u postprodukciji odložili za jesen. Snimljen u okviru budžeta koji je iznosio 200 miliona, "Titanik" je tada postao najskuplji film ikada snimljen, a prvi je koji je dostigao milijardu dolara zarade u kinima. Na pomen njegovog imena, svi odmah u sjećanje pozovu scenu u kojoj Kejt Vinslet i Leonardo di Kaprio sa raširenim rukama stoje na pramcu broda, uz taktove tugaljive pjesme "My Heart Will Go On" Selin Dion.
Da je film nastao iz najvećih produkcionih apetita, dokazuje jedna činjenica koja se tiče glumaca koji su na njemu radili. Bilo je onih s manjim ulogama koji su tada odlazili nekoliko puta u kino kako bi se uopšte spazili na filmu. Iako su filmu predviđali fijasko i govorili da će se suočiti sa sličnom sudbinom stvarnog broda, "Titanik" je postao sinonim za blokbaster, odnijevši 11 Oskara, što je uspjelo samo "Ben Huru" i, kasnije, filmu "Gospodar prstenova: Povratak kralja".
Kanadski reditelj je 1995. godine odveo dvije podmornice na dno Atlantika, odakle se vratio sa snimkom olupine, koji se pojavio u filmu. Napravio je ukupno 12 zarona, od kojih su mnogi trajali i do 17 sati, što je više vremena na Titaniku nego što je bilo koji putnik na njemu proveo 1912. godine, od isplovljavanja do udara u ogromnu santu leda, koja je uspjela probiti sve vodnopropusne pregrade broda, za kojeg se govorilo da ga "ni Bog ne može potopiti".
Na dnu sjevernog Atlantika lovci na blago, uz pomoć supertehnoloških igračaka, u olupini "Titanika" pokušavaju pronaći izgubljenu dijamantnu ogrlicu, ali pronalaze crtež gole djevojke s ogrlicom. Vidjevši taj crtež na vijestima, u kontakt s ekipom stupa stogodišnja Rouz Kalvert (Glorija Stjuart), tvrdeći da je upravo ona djevojka s crteža, te počinje pričati o tome kako je slika zapravo nastala.
Rouz je kao sedamnaestogodišnjakinja (Kejt Vinslet) bila prisiljena vjeriti se s bogatim Kalom Hoklijem (Bili Zejn). Kako bi impresionirao nju i njenu majku, vjerenik kupuje karte za prvo prekookeansko putovanje luksuznog broda, dok istovremeno, kartu za "Titanik" na partiji pokera dobiva siromašni umjetnik Džek Doson (Leonardo di Kaprio). Nakon isplovljavanja, Rouz se suočava s činjenicom da će život provesti sa čovjekom kojeg ne podnosi. Pokušava izvršiti samoubistvo, ali je od skoka u more odgovara Džek, koji se slučajno nađe pored nje.
Džek i Rouz tada postaju mladi ljubavnici, čija strast prevazilazi sve klasne razlike i društvene barijere. Džek je krenuo u Ameriku za boljim životom, kao jedan od stotine putnika iz potpalublja, dok je Rouz na putovanje krenula sa svojom snobovskom porodicom. Kada se luksuzni brod sudari sa santom leda u hladnom okeanu, njihova strastvena afera postaje napeta borba za preživljavanje katastrofe.
Zbog zastarjelih pomorskih sigurnosnih propisa, brod je imao čamaca dovoljno za malo više od hiljadu ljudi. Većina muškaraca je ostala na brodu zbog protokola "prvo djeca i žene", koji je uveden prije evakuacije. U toku noći, brod se prepolovio između trećeg i četvrtog dimnjaka i potonuo s preko hiljadu ljudi koji su još uvijek bili na njemu. Za samo dva sata nakon što je Titanik potonuo, brod Karpatija je stigao na mjesto nesreće i iz vode izvukao 705 preživjelih.
Film je uspio dočarati katastrofične trenutke potonuća i borbu za preživljavanje. Pramac Titanika pod vodom, dok se krma diže, te brod koji se prepolovi sve do kobilice, nakon čega vertikalno potone na dno Atlantika, jedna je od najpoznatijih scena iz historije kinematografije. Poznato je da je orkestar na Titaniku svirao i nakon što je brod počeo tonuti. I danas rečenicu "Titanik tone, violine sviraju" koristimo u svakodnevnom životu da prikažemo apsurd onih koji se bave sporednim stvarima u bezizlaznoj situaciji.
Gledaoci su se toliko vezali za sudbinu mladog para, pa već četvrtinu vijeka s negodovanjem analiziraju scenu u kojoj Kejt Vinslet leži na komadu brodskih vrata, dok Leonardo di Kaprio polako umire u hladnom moru, držeći se za splav. Mjesta je, naime, bilo za oboje na vratima koja su spasila Rouz, što je Vinslet i priznala u jednom od intervjua. Svi se pitaju zašto mu nije napravila malo mjesta, nego ga je pustila da umre. Naravno, film bez Džekove smrti ne bi bio to što jeste. U dirljivoj završnici Rouz baca dijamantnu ogrlicu u more. Ostarjela, nakon što ispriča svoju životnu priču, legne u krevet i u posljednjim trenucima prije smrti u mislima se vrati svojoj ljubavi na Titanik.
Neke ljubavi i filmovi su toliko grandiozni da naprosto ne mogu da ostare i budu zaboravljeni.
