Kako je Vučinič naglasio, politika podjela je išla „s naročitim ubadanjem prsta u oko svakom Kuču, čije je pleme izrazitom većinom, u istom tom razdoblju, bilo perjanica antirežimske borbe“.
"Smatram da je obnova ovog spomenika dodatno posijala zlo sjeme i da upravo zbog toga treba preuzeti odlučne koraka na razrješavanju tog problema", navodi Vučinić.
Ističe da spomenik kao arhitektonsko rješenje nikako ne treba uklanjati, samo ga treba preimenovati i dati mu još širi kontekst, posvetivši ga crnogorskim junacima i učesnicima oslobodilačkih ratova 1853, 1858, 1862, 1876-1878...
"Zbog nacionalnog pomirenja treba na spomeniku uklesati novo ime koje nas sve spaja. Ono u čemu smo svi saglasni u današnjoj Crnoj Gori, što jeste, uvjek bilo i što će ostati zauvijek, je naš neprevaziđeni zajednički uspjeh - stvaranje države. Stvaranje naše države ima dva datuma - datum njenog proglašavanja i datum njenog međunarodnog priznanja. Sva imena ljudi, koji su u tom procesu učestvovali su za ovo predstojeće rješenje nebitna, bili oni veliki ili mali, bitan je, na kraju krajeva, samo rezultat njihovog zajedničkog pregnuća, a on jeste država/nacija, koja je našla svoje mjesto pod suncem. U tom kontekstu, ime velikog vojvode Mirka se utapa u taj kontekst - obogaćujući ga sobom...", smatra Vučinić.
Dodaje da spomenik mora biti „centralno mjesto kulta države/nacije, pa je najcjelishodnije da se Spomenik/obelisk preimenuje u Spomenik utemeljivačima otadžbine/očevima nacije - Crnogorcima i Brđanima 1796 – 1878“.
Pojašnjava i da pominje Brđane zato što se, kako je rekao, država u navedenom vremenskom periodu i zvala Država Crna Gora i Brda.
"Ovime se svi naši nesporazumi oko ovog pitanja brišu i konačno dobijamo mjesto centralnog okupljanja u glavnom gradu, gdje ćemo svi zajedno polagati vijence 13. jula na Dan državnosti, kada je, kao neprevaziđena vrijednost, još jednom potvrđen, trinaestojulskim ustankom 1941. godine, protiv fašističkih okupatora", zaključio je Vučinić.
1
