Na zasijedanju Skupštine, u utorak 8 maja, na dnevnom redu naći će se i ratifikacija Temeljnog ugovora potpisanog između svete Stolice i Crne Gore. Pozivam vas da njegovu ratifikaciju odložite dok se njegova sadržina ne prilagodi našim državnim i nacionalnim interesima. Zato što je on u sadržinskom smislu akt uperen protiv teritorijalne cjelovitosti, naše tradicije i mira i ljubavi među pripadnicima različitih vjetra i kultura. U njemu su ugrađeni svi pravni i politički instrumenti koji će na dugi rok i teritorijalno i duhovno razgrađivati i razgraditi Crnu Goru. Njime nije ni pomenuta niti pravno zaštićena dukljansko-barska Arcibiskupija kao katolička crkva u Crnogoraca katoličke vjere niti je predviđeno osnivanje crnogorske biskupske konferencije. Arcibiskupja je, inače, najstarija crnogorska nacionalna institucija utemeljena oko 350 godine nove ere. Njen episkop Evander 451 godine je jedan potpisnika nikejskog simbola, temelja hrišćanske vjere. Promaknuta je u arcibiskupiju 9. januara 1089 godine, u vrijeme dukljanskog kralja Bodina. Titula njenog vrhovnog prelata je glasila – nadbiskup barski, svog kraljevstva Srbije primas i Bosne i Travunije. A podložni su mu bili i gradovi Kotor, Budva, Ulcinj, Skadar i Svač.
Članom 21. Ugovora je propisano da Katolička crkva može svojevoljno da postavlja biskupe, arcibiskupa i svještenike ne pitajući domaću vlast da li se slaže sa naznačenim ili izabranim ličnostima. Može da uspostavlja dijeceze i da ih podvrgava pod kompetencije biskupskih konferencija okolnih država što je za nas neprihvatljivo i štetno. Jer treba i mora da se uspostavi crnogorska biskupska konferencija na čelu sa dukljansko-barskom Arcibiskupijom kao najstarijom na istočnoj obali Jadrana i da njoj budu podvrgnute sve katoličke dijeceze. Zato što je ona naša osobena kulturna baština od naročitog nacionalnog i državnog interesa i najstarija nacionalna institucija i kao takva mora biti zaštićena svim pravnim i političkim instrumentima. A njena uloga dominantna unutar domicilne katoličke zajednice i kao takva Ugovorom potvrđena.
Po prirodi, ovaj Ugovor će biti uzor za potpisivanje sličnih Ugovora sa svim drugim vjerskim Zajednicama koje će, takođe, tražiti i dobiti pravo da biraju i postavljaju svoje vjerske službenike bez saglasnosti državnih vlasti i svojevoljno uspostavljaju administrativnu podjelu ne poštujući državne granice. Pa, i da im duhovna śedišta budu u glavnim gradovima suśednih država. Beogradska Patrijaršija će nesumnjivo jedva dočekati ratifikaciju Konkordata na koji će se uvijek pozivati da bi stekla istovjetno pravo da uspostavlja eparhije čije su stolice u Srbiji i Republici Srpskoj i da u vlasništvu zadrži uzurpiranu katedru svetoga Petra cetinjskoga sa ćelokupnim pokretnim i nepokretnim sakralnim fondom. Naravno, i da iz Beograda, na našu štetu, arbitrira o svim našim, ne samo crkvenim pitanjima, nego i političkim. Jer njeni svještenici Crnu Goru doživljavaju kao privremeno državno rješenje koje treba likvidirati i kao teritoriju sa koje se nekažnjeno mogu politički destabilizovati suśedne republike.
Upravo, sličan Ugovor, kakav će se morati potpisati i sa srpskom crkvom, ustvari je pravno-politički instrument koji će uzrokovati nevolje razmjera koje se nemogu ni pretpostaviti. Zato saglasno članu 20 stav 3 Temeljnog Ugovora, sa Vatikanom treba povesti nove pregovore s ciljem da se usaglasi sa našim Ustavom, interesima i političkim prilikama kako bi se spriječile buduće ozbiljne i opasne štete kojima će on biti nesumnjivi uzročnik. Stoga ratifikaciju i treba odložiti dok se njegova sadržina ne usaglasi sa našim državnim i nacionalnim interesima.
(foto: cpc.org.me)
