Osobe sa oštećenim sluhom su populacija koja je, i u okviru samih osoba sa invaliditetom,jako izopštena, u mnogim segmentima života su diskriminisanii činjenica da, mimo uskog privatnog kruga, ne mogu komuniciratidovoljno govorikakav je njihov kvalitet života u Crnoj Gori - kazala je za Budilnik, na Televiziji E, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore - Marina Vujačić.
,, Zaista je neprihvatljivo da se u Crnoj Gori, u 2024.godini, odnosno do 2024.godine, imajući u vidu da je Crna Gora konvenciju ratifikovala prije petnaest godina i da je bila u obavezi i da definiše i da reguliše znakovni jezik na adekvatan način i da ga sistemski uredi. Oni ne mogu ni dan danas na adekvatan način ostvarivati svoja prava, ne mogu zadovoljavati neke osnovne životne funkcije, i na taj način ostaju, definitivno, jedna od najmarginalizovanijih grupacija u Crnoj Gori, kojoj se ne priznaje ni lingvistički identitet, kojoj se ne priznaje ni kulturna raznolikost i koja je na neki potpuno zavisna od par ljudi na koje se može osloniti, koji su često, ako poznaju znakovni jezik, ili samouki ili su učili u regionu , ili u ograničenom obimu u Crnoj Gori. Vidimo da nemamo primjer osobe koja ima potpuno oštećenje sluha da radi u bilo kom sektoru koji se smatra javnim sektorom”, rekla je Vujačić.
Zakon o Javnom servisu samo u određenoj mjeri prepoznaje znakovni jezik, podsjetila je Vujačić i napomenula da znakovnog jezika nema ni u drugim sistemima i sektorima, od sistema obrazovanja do sistema zdravstvene zaštite.
,,Ukoliko oni nemaju nekoga ko je sa njima, kao njihov prijatelj, često, jer ne mogu angažovati, nemaju ni sredstava da angažuju tumača , niti je to njihov posao i obaveza, upravo zato što je država trebala to pitanje da odradi, onda je jasno zašto ih nemamo zastupljene u medijima. To je zaista šteta, to je ogromni problem, zato što onda ja ni sebe ne mogu smatrati kao nekoga ko na adekvatan način reprezentuje njihova pitanja i prava, upravo zato što ne provodim dvadeset četiri sata sa njima, na kraju krajeva ne poznajem na adekvatan i potpun način ono što su njihovi interesi, i ono što su problemi sa kojima se suočavaju svakog trenutka. Zato je važno da se ovo pitanje riješi i u medijima i u drugim oblastima “, poručila je Vujačić.
Gošća Budilnika je napomenula da su upućivali Inicijativu za usvajanje znakovnog jezika kao jezika u službenoj upotrebi, time bi se obaveze države definisale, i,dodaje ona, omogućilo bi se osobama sa oštećenjem sluha da nauče i koriste znakovni jezik, jer dosada je to bilo moguće samo djelimično u resursnom centru u Kotoru.
Skoro svakoj Vladi je upućivana inicijativa za usvajanje zakona o znakovnom jeziku, podsjetila je Vujačić, i prisjetila se da su te zahtjeve proslijeđivali određenim resorima u ministarstvima, a oni se, naglašava Vujačić, redom proglašavali nenadležnima.
Vujačić je poručila da neće odustati od daljih inicijativa, a, istakla je, zahtijevaće i stipendiranje učenja znakovnog jezika, ne samo za osobe sa oštećenim sluha i govora, već i za sve druge koji smatraju da je to što ne znamo taj jezik naš problem, kako kaže ona, a ne osoba sa oštećenjem sluha i govora.
,,Jedina smo zemlja u regionu koja ovo pitanje nije uredila. Ako Crna Gora u toj oblasti toliko nazaduje, u odnosu na zemlje koje su to pitanje davno uredile, a možemo da pogledamo, na primjer, i regionalne medije koliko je znakovni jezik zastupljen kod njih, onda nam je jasno da je i u drugim oblastima života jednako tako zastupljen. Dovoljno govori, u prilog činjenici, da ovu državu ne interesuje diskriminacija koju ona vrši. Ja ću odgovor na ovo pitanje upravo završiti tim da je diskriminacija najskuplja i da nema tog novčanog ulaganja koje nije isplativo i koje neće dovesti do rezultata i efekata u odnosu na ono što je izopstavanje i neulaganje u ljude kao dio zajednice da bismo imali uključenu tu populaciju, da bi ona mogla nesmetano ostvarivati svoja prava , da bi se mogla obrazovati na adekvatan način u skladu sa svojim interesovanjima i kompetencijama, i da ne bi tako veliki dio populacije zapostavljali , sjećali ih se samo u toku izbornog procesa ili kampanje”, zaključila je Vujačić.
Tmušić: Bilo bi značajno da se znakovni jezik standardizuje
Situacija kod osoba sa oštećenjem sluha i govoraje veoma teška i njihov stepen inkluzije u društvu je veoma loš, oni žive na margini društvenih dešavanja, a razlozi za to su brojni - kazao je Budilnik predsjednik Udruženja paraplegičara Cetinja Dejan Tmušić.
,,U prethodnom periodu situacija je bila mnogo bolja, govoreći iz iskustva mojih roditelja, koji su u bivšoj Jugoslaviji pohađali nastavu u Resursnom centru za sluh i govor, u Kotoru. To je bio centar bivše Jugoslavije i tu je bio veliki broj učenika sa oštećenjem sluha i govora. Privreda je bila mnogo razvijenija, privredna društva su bila u ekspanziji i oni su mogli da biraju zanimanja”, rekao je Tmušić.
Trenutna situacija u Crnoj Gori je loša po osobe sa oštećenim sluha i govora, smatra Tmušić, jer, kaže on, Resursni centar pohađa zanemarljiv broj osoba, dok je zapošljavanje u realnom sektoru veoma skučeno i , dodaje on, integracija u društvenu zajednicu tih osoba je loša.
,,Posebno to pogađa u vremenu informaciono tehničke tehnologije, kada su informacije veoma važne, veome ključne za bilo koju oblast života, oni su tu uskraćeni i itekako diskrimisani. Posebni problem predstavlja, kad završe svoje obuke, oni se vrate u mjesto stanovanja i imaju veoma malo prostora za komunikaciju sa okruženjem, što kod njih stvara određenu frustraciju, nepoznavanje, te jezičke barijere i situacija je mnogo lošapo inkluziju osoba sa oštećenjem sluha i govora”, naglasio je Tmušić.
Sagovornik Budilnika je naveo lični, porodični primjer, jer su njegovi roditelji imali oštećenje sluha i govora, i podsjetio je da oni kao djeca tih osoba nijesu oskudijevali ni u čemu, da su, dodaje on, on i sestra postigli visoka obrazovanja i afirmisali se.
,,Meni su roditelji bili velika podrška, obzirom da sam ja u jednom periodu postao osoba sa invaliditetom, oni su znali metode, načine, kako da se borim protiv diskriminacije, kako da sačuvam svoje samopoštovanje, kako budem ugledan član ovoga društva i kako da se nosim sa svojim invaliditetom. Iskreno, bez njih to ne bih mogao postići”, istakao je Tmušić
Tmušić je apelovao dadruštvo da mnogo više povede računa na osobe sa oštećenjem sluha i govora, i, poručio je on, da uradi sve kako bi ovim licima olakšalo komunikaciju.
,,Bilo bi značajno da se znakovni jezik standardizuje i da bude izjednačen sa ostalim jezicima, odnosno sa jezikom koji je zvanično crnogorski, i sa jezicima koji su u upotebi. Tako da se nadam da će se naći mjesta i za znakovni jezik”, zaključio je Tmušić.
