“Kasnije sam taj osjećaj pripadnosti spoznao upravo na jedan drugačiji i dublji način, a to je osjećaj nostalgije. Valjda shvatite šta ste kada nijeste tamo đe pripadate”, kazao je gradonačelnik.
Vuković smatra da Podgorica svima otvara mogućnosti i širom otvara vrata, te da je iz tog razloga treba poštovati.
“Pamtim devedesete, sad su mi se vratile neke uspomene, jer sam sa svojim kolegama imao tu privilegiju da učestvujem u jednoj akciji koja je imala za cilj uljepšavanje školskih dvorišta širom grada. To nije nadležnost Gradske niti bilo koje lokalne uprave, ali smo pritekli u pomoć Ministarstvu prosvjete i za relativno kratko vrijeme uspjeli da rekonstruišemo nekoliko sportskih poligona poslije puno godina i decenija, popravimo rasvjetu i ograde… Sve što je važno za bezbjednost učenika i vratile su mi se uspomene tokom jedne od intervencija u krugu školskog dvorišta OŠ “Sutjeska”, pošto sam ja išao u tu školu i moram Vam reći iako smo bili svjesni ambijenta u kom živimo, srećom smo bili dovoljno mladi da to ne razumijemo i imali smo sreću da idemo u tu školu u kojoj su nas nastavnici sačuvali od tih godina”, kazao je Vuković.
Na pitanje da li je ikada u mladosti mogao pomisliti da će biti na čelu grada, kazao je da nije, ali da ga je iz nekog razloga uvijek zanimalo šta se dešava u različitim djelovima grada i dodaje da je uvijek znao kada se gradi neka ulica u Podgorici.
“I kada sam bio vani, čini mi se da sam bolje znao stanje u gradu nego mnogi ljudi koji su tada radili u opštini”, rekao je.
Gradonačelnik je kazao da je Dejan Savićević bio simbol nekih boljih vremena koja su čekala mlade generacija Podgorice devedesetih.
Kada je riječ o njegovim prethodnicima, Vuković je ispričao anegdotu o povezanosti naselja Malo brdo sa gradonačelnicima Podgorice.
“Iz malog naselja kakvo je Malo brdo poteklo je mnogo gradonačelnika. Akademik Mihailo Miško Burić je komšija iz tog naselja, takođe i Slavoljub Stijepović, tako da je bilo tri ili četiri ghradonačelnika koji su vezani za ovo naselje”, ispričao je.
Vuković ipak izdvaja Miomira Mugošu kao nekog ko je 14 godina bio na čelu grada i u tom smislu najviše doprinio Podgorici, ali i Ratka Ivanovića ne izostavlja.
