Državni funkcioneri koji su članovi raznih upravnih odbora i bordova direktora imaju ubjedljivo najplaćeniji posao u Crnoj Gori, skoro pa - posao iz snova. Ako se uzme u obzir da je prosječna crnogorska plata 481 euro, koliko građani zarade za ukupno 176 sati mjesečnog rada, nije toliko teško izvesti prostu računicu kolika je zarada funkcionera.
Javni funkcioneri za samo dva sata sjedenja u raznoraznim upravnim odborima u prosjeku primaju oko - 400 eura.
Državni funkcioneri u blagostanju: I eto rješenja enigme kako domaći političari vlasti, sa nominalno prosječnim primanjima na osnovnom radnom mjestu, mogu zaraditi ekstra novac.
Većina poslanika crnogorskog parlamenta, mahom predstavnika vladajuće koalicije, uz tu funkciju pokriva i pozicije predsjednika ili člana nekog od upravnih odbora u javnim preduzećima. Naime, uz poslaničku platu koja u prosjeku premašuje 1.000 eura, dobijaju i nadoknadu za rad u upravnim odborima. Prema podacima Komisije za sprječavanje sukoba interesa, ta nadoknada kreće se od nekoliko stotina pa i do 1.500 eura u nekim slučajevima.
U prosjeku, upravni odbori sastaju se nekoliko puta godišnje, a sastanci, u najboljem slučaju, traju najviše dva, tri sata. Državni funkcioneri od prihoda koje ubiraju „sjedeći” po upravnim odborima i savjetima, mogu osigurati prilično komforan život na kojem će prosječni građani da im pozavide.
Konflikt interesa: U poslaničkim klupama DPS-a pozamašan je broj primjera duplih funkcija. Poslanici vladajuće koalicije uglavnom zauzimaju mjesta u upravnim odborima, bordovima direktora i savjetima, gdje se za to članstvo plaća. I, naravno, mnogo je manje interesovanje za upravne odbore manje profitabilnih institucija, kao što su škole ili centri za kulturu, gdje nadoknada uglavnom nema ili su znatno niže.
A da to može biti relativno stabilan izvor dodatne legalne zarade, pokazuju i neki primjeri. Recimo, poslanik DPS-a Božidar Vuksanović, osim te funkcije obavlja i funkciju direktora Uprave carina. Uz ove dužnosti, mjesečno dobije dodatnih 600 eura kao član Upravnog odbora Pošte Crne Gore. Njegov partijski kolega Aleksandar Bogdanović, kao član Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo, mjesečno primi 1.282 eura.
Slično je ponašanje i u manjoj članici vladajuće koalicije: jedan od poslanika Socijaldemokratske partije, Džavid Šabović, za članstvo u Bordu direktora nacionalne aviokompanije Montenegro Airlanes dobija mjesečnu naknadu od 777 eura.
I visoki Vladini službenici idu istom logikom. Ministar poljoprivrede Milutin Simović, osim ministarske plate od 1.169 eura, ove godine je Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa prijavio da za članstvo u Savjetu za privatizaciju mjesečno prima po 250 eura. Simović, kao član Tenderske komisije, dobija po 200 eura mjesečnu, te kao član Koordinacionog tima za reformu lokalne samouprave inkasira još 300 eura.
Bez nadoknada za članstvo: Crnogorska Vlada nema propisane kriterijume za izbor kadrova za članstvo u upravnim odborima, te se članovi uglavnom biraju na osnovu stranačkih odluka. Tako poslanici vladajuće koalicije i dalje obavljaju poslove u javnim ustanovama, uprkos preporukama međunarodne zajednice da ne treba duplirati funkcije.
U redovima opozicionih stranaka to je oduvjek bio povod za polemike, pa su u više navrata tvrdili da je upravo članstvo u brojnim upravnim odborima jedan od dokaza da je Crna Gora partijska i da članstvo u vladajućoj partiji znači i brojne privilegije. Ocjene brojnih stranih analitičara, pa i predstavnika Evropske unije, mogu se svesti u jednu sugestiju: poslanici vladajuće koalicije trebalo bi da se povuku sa direktorskih funkcija i pozicija u raznim upravnim odborima ili da te poslove obavljaju bez nadoknada, što bi bila veća ušteda za budžet nego smanjenje plata državnim službenicima.
Osim moralnog odnosa prema ekstra zaradi, ovo pitanje izaziva makar još jednu dilemu – stručnosti ljudi koji, voljom politike, zaposjednu mjesta u odborima kompanija koje se bave stručnim i specijalizovanim djelatnostima. Da li je u redu da, recimo, u upravnom odboru Brodogradilišta Bijela ili Elektroprivrede ili Plantaža, sjedi neki političar ili, pak, inženjer, ekonomista ili neki drugi stručnjak koji može konkretno da doprinese boljem poslovanju preduzeća?
Stoga, ako se uzmu u obzir svi navedeni podaci, kao i činjenica, da partijska pripadnost kod nas igra ključnu, ako ne i presudnu ulogu prilikom zapošljavanja, nameće se logičan zaključak: bavljenje politikom danas je najplaćeniji i najunosniji posao u državi!
Ana UGLIK
