Svijet je ovaj tiran tiraninu a kamoli duši blagorodnoj - počinjem ovu temu Njegošem iako je kliše pozivati se na njegovu misao u današnje vrijeme, jer ga interpretiraju i čitaju isključivo iz političkih rakursa i ličnih političkih igranki.
Prići ću ovoj temi iz ugla ljubavi, jer iz iste te ljubavi ja sam rođena i sve duše koje imaju širine, obrazovanja i srca da prihvate različitosti i ljepote ovog svijeta, sve do granice dok ne ugrožavamo jedni druge, sopstvena uvjerenja i emocije.
Boriću se za ljubav u vremenu kada nam sa svih strana sijanjem mržnje kidaju krila za sopstveni let i kreativnost! U vremenu u kom mladost obolijeva kako tjelesno, tako i mentalno, u najkancerogenijem vremenu mržnje koje sije zlo u nepomirljivoj naciji najljepše zemlje na svijetu, planinske i morske, zemlje naše crnogorske.
Boriću se ljubavlju u vremenu mržnje kada nam uzimaju naša prava, kada nam uzimaju slobodu, istoriju i duh. Boriću se ljubavlju protiv svirepo posijane mržnje u narodu, koja nam ugasi mladost, ali šta bi bio životni vijek ako iz dva puta ne proživimo devedesete, tužne i nesrećne!
Sa jednakom ljubavlju boriću se za svoju braću i prijatelje drugih vjera i nacionalnosti, dok god on ne ugrožava moja prava i slobode naše gorske zemlje crnogorske!
„Zato mi se ništa nemojte čuditi, što me crnerastezaju misli, što mi prsa kipe sa užasom“.
Kako ostati zdrav u vremenu u kom se sa strahom izjašnjavaš ko si i šta si! Kako sačuvati djecu od već posijane mržnje na dječijem igralištu! Napravljenim podjelama u osnovnim školama, u glavicama djece gdje se punoljetstvo ne nazire!Zar smo toliko ukleti kao nacija da od sopstvene mržnje jedni prema drugima potiremo ljudsku snagu i kvalitet, gazeći sve što nije njihovo ili naše, a nadasve partijsko! Kako pobjeći od primitivizma koji mahom razara naše društvo… braća, kumovi, prijatelji i opet sve u krug po partiji. I tako unedogled svih ovih godina od kad se osvijestismo, porastosmo i vaspitasmo se u užasnom sistemu koji postaje sve gori i mračniji iz dana u dan.
„Al je đavo, ali su mađije, al je nešto teže od oboje!“
Ljubav prema svojoj zemlji se uči i nasljeđuje iz svoje porodice, a ne sa ulice ili iz partije. Ne znam koja to staza može da bude ljepša i voljenija od one kojom prohodasmo, uzdigosmo se, padosmo u ljubavi na ispitu i opet se sastavismo i krenusmo naprijed!
„Istrgni se iskro božanstvena, iz naručja mračne vladalice, podigni se na svijetla krila, raspali se plamom besmrtnosti“.
I dok nas dostojno i duboko vjerujući pun tuge posmatra naš gospodar sa Lovćena, Lovćenska vila drži mač u desnoj ruci, kojim poziva na borbu za Crnu Goru.
Istovremeno sa Lovćena grme gospodarevi stihovi – ,,Vile će se grabit kroz vjekove!“
