Nakon četiri godine čekanja, Muzej u Bijelom Polju i dalje nije spreman za povratak radnika, muzejskih eksponata i publike. Rekonstrukcija zgrade, koja je trebalo da bude jedan od simbola kulturne obnove na sjeveru države, pretvorila se u niz propusta, neodgovornosti, fušeraja i kašnjenja.
Novi izvođač radova, podgorička firma „Montal DSD“, kako je to Pobjedi potvrđeno iz više izvora, planira da sjutra počne popravku ranijih intervencija, ali ostaju brojna pitanja bez odgovora, uključujući odgovornost za nanijetu štetu, ukupnu cijenu svih radova, kao i sudbinu sedam zbirki vrijednih kulturnih dobara koja su već godinama uskladištena u neuslovnim prostorima.
IZBJEGAVANJE
Rekonstrukcija Muzeja u Bijelom Polju, umjesto da označi novi početak za ovu kulturnu instituciju, postala je simbol birokratskih propusta, lošeg planiranja i nedovoljne brige za kulturnu baštinu. Radovi, koje finansira Ministarstvo kulture i medija preko Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Opštine Bijelo Polje, prouzrokovali su ozbiljne probleme zbog kojih muzej ni nakon četiri godine nije otvoren za javnost. Prethodni izvođač, nadzor i projektant radova načinili su niz grešaka koje su usporile obnovu ustanove, a odgovornost za štetu i dalje se razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, ali i među članovima Stručne komisije za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence. Uprkos pozivima za transparentnost, UNDP i Ministarstvo kulture i medija uporno i složno izbjegavaju odgovore na novinarska pitanja o tenderu, finansiranju i svojoj ulozi u kontroverzama koje okružuju ovaj projekat.
Posebno zabrinjava sudbina sedam zbirki kulturnih dobara koja su, usljed dugotrajne rekonstrukcije, uskladištena u metalnom kontejneru, daleko od očiju javnosti i adekvatne zaštite. Dok javnost nestrpljivo čeka ponovno otvaranje muzeja, pitanje očuvanja kulturne baštine i odgovornosti za štetu trebalo bi da postaje sve glasnije. Međutim, tišina obavija tužilaštvo u Bijelom Polju, Ministarstvo kulture i medija, Program Ujedinjenih nacija za razvoj i Opštinu Bijelo Polje, a najodgovorniji ljudi sa većine ovih adresa i dalje istrajavaju u ignorisanju medijskih pitanja, nespremni da otvoreno govore o najosjetljivijim problemima. Sa druge strane, najodgovornijim ljudima u Upravi za zaštitu kulturnih dobara nije palo na pamet da se zapitaju u kakvom su stanju brojna kulturna dobra koja su uskladištena u metalnom kontejneru, zajedno sa administracijom i ostalom pokretnom baštinom. Niko za ove četiri godine nije postavio pitanje njihovog izmještanja i iznalaženja boljih uslova, a ta inicijativa, po svemu sudeći, gotovo da je izostala i od uprave Muzeja, iako su se zaposleni ove ustanove trudili da, u neadekvatnim uslovima, urade što je bilo moguće u pogledu zaštite, ali svakako ne dovoljno kako bi se ispunili optimalni konzervatorski standardi.
Direktor Muzeja Željko Raičević kazao je za Pobjedu da je uprava ove ustanove „imala usmeni razgovor 2019. godine sa predstavnicom Ministarstva kulture Milicom Martić, koja je kazala da bi se za predmete trebalo naći mjesto u nekoj uslovnijoj prostoriji ili da se transportuju u Narodni muzej Crne Gore na Cetinju“. Uprava Muzeja je, kako je objasnio Raičević, od toga odustala zbog kratkog roka koji je bio predviđen za završetak radova na rekonstrukciji Muzeja.
"Naime, radovi na rekonstrukciji su započeti 1. juna 2020. godine, a plan završetka bio je predviđen za 31. oktobar 2020, tako da smo, vjerujući da će rekonstrukcija biti završena u navedenom (planiranom) roku, pokušali izbjeći dugotrajnu administrativnu proceduru sa Narodnim muzejom na Cetinju o obezbjeđivanju prostorije za smještaj predmeta, kao i veoma visoke troškove transporta predmeta. Uzimajući u obzir pomenute procedure i troškove prevoza smatrali smo da će oni potrajati dugo i da nijesmo mogli ući u takav posao s obzirom na to da smo odmah morali iznijeti predmete zbog pritiska izvođača radova da odmah mora započeti posao na rekonstrukciji muzeja", kazao je Raičević.
Od Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstva kulture, kada su radovi već prekoračili prve rokove, prema riječima Raičevića, nijesu dobijali nikakve sugestije u vezi sa zaštitom kulturnih dobara.
"Jedino smo se mi (uprava Muzeja) usmeno raspitivali kod Ministarstva što da radimo sa predmetima, posebno sa predmetima koji su pokretna kulturna dobra", kazao je Raičević.
On je otkrio da su kulturna dobra složena po policama u kontejneru, koje su nedovoljno pristupačne zbog nabacanosti velikog broja predmeta na istom mjestu, kao i muzejskog enterijera koji je, takođe, smješten u kontejner.
"Stručnjaci muzeja su, koliko su to dozvoljavali uslovi smještenih predmeta, redovno pregledali stanje predmeta i tretirali ih hemijskim sredstvima (lavandom, sredstvima protiv sipca i moljaca). U takvim uslovima je radilo i stručno osoblje muzeja, tako da su pored ugroženosti predmeta bili ugroženi i životi radnika muzeja: stalno otvorena vrata zbog provjetravanja, promaja i udisanje mirisa hemijskih sredstava. U vezi sa tim, smatramo da će se o stanju predmeta tek moći pričati kada se za to steknu uslovi (preseljavanje u zgradu muzeja kada bude završena) i kada o tome daju svoju riječ konzervatori nakon preseljavanja predmeta, po završetku radova", rekao je Raičević.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za Pobjedu su podsjetili da su u vezi sa zgradom Muzeja u Bijelom Polju postupali po pitanju izdavanja konzervatorskih uslova, davanja saglasnosti na Konzervatorski projekat rekonstrukcije Muzeja i sprovođenja procedure prijema radova.
"Cjelokupna procedura, dakle, odnosila se na objekat muzeja, dok navedenim konzervatorskim uslovima i konzervatorskim projektom nije predviđen tretman muzejskog materijala u toku sprovođenja radova. Podsjećamo na obavezu vlasnika, odnosno držaoca kulturnih dobara da kulturno dobro čuva, pravilno koristi, redovno održava i da blagovremeno sprovodi druge propisane ili utvrđene mjere zaštite, a u kontekstu muzejskog materijala primjenjuje Pravilnik o zaštiti muzejskog materijala i muzejske dokumentacije", saopšteno je iz Uprave.
Podsjetili su takođe da je vlasnik, odnosno držalac kulturnog dobra dužan da odmah, a najkasnije u roku od osam dana, prijavi Upravi svaku pravnu i fizičku promjenu na kulturnom dobru.
Dio kulturnih dobara koja se trenutno čuvaju u kontejneru (FOTO: Muzej Bijelo Polje)
"Ova Uprava do danas nije obaviještena o bilo kom vidu promjene stanja kulturnih dobara koja se čuvaju u okviru zbirki Muzeja Bijelo Polje", saopštili su Pobjedi iz Uprave i dodali da će uputiti stručna lica da izvrše uvid u pokretni fond Muzeja u Bijelom Polju.
ULOŽILI NAPORE
Program Ujedinjenih nacija za razvoj UNDP u maju ove godine raspisao je tender za popravku radova u Muzeju u Bijelom Polju. Ova inostrana organizacija, iako raspolaže novcem građana Crne Gore, nastavila je da se ponaša kao država u državi, pa ne nalazi za shodno da odgovori na najosnovnija medijska pitanja. Pobjeda je u dva navrata upitala UNDP ko je pobijedio na tenderu za izvođača novih radova u Muzeju, što ga preporučuje da bude nosilac ovog posla, te ko se sve prijavio na tender i da li su sve ponude bile validne. Zanimalo nas je i kolika će biti vrijednost novih radova, te kada bi radovi mogli da počnu i kada bi mogli biti završeni. Ni na jedno pitanje nijesmo dobili konkretan odgovor. U skladu sa lošom praksom, kojom pribjegavaju i državni organi poput Ministarstva kulture i medija, na pitanja je „odgovoreno“ jednim kratkim „odgovorom“, prepunim PR stereotipa, koji je Pobjedi proslijedila Bojana Mučalica iz UNDP-a.
"Radove u Muzeju u Bijelom Polju vode i koordinišu državni organi, uz podršku UNDP-a, u skladu s mandatom da doprinosi razvoju i javnom interesu. U saradnji sa Ministarstvom kulture i medija, Upravom za zaštitu kulturnih dobara, Opštinom Bijelo Polje i Muzejom, UNDP je uložio znatne resurse i napore kako bi se osigurao kvalitetan rad i dugoročna rješenja koja će služiti građanima. Svaka odluka u ovom procesu vođena je sa ciljem obezbjeđivanja nacionalnog vlasništva nad konačnim rezultatom i sprovedena u skladu sa finansijskim procedurama, propisima i pravilima UNDP-a", saopšteno je Pobjedi iz UNDP-a.
Rekoše i da će u narednim koracima „UNDP ostati posvećen pridržavanju i zaštiti najviših mogućih standarda u svim predstojećim radovima“.
"Primarni cilj je pružanje trajnih rješenja koja će zadovoljiti potrebe svih građana i građanki i osigurati da Muzej u Bijelom Polju bude pristupačan i funkcionalan za sve posjetioce i zaposlene", saopšteno je Pobjedi iz UNDP-a.
Pored ovih „neodgovora“ na prvih nekoliko pitanja, iz UNDP-a nijesu odgovorili ni na pitanje zašto su arhitektama, nadzornim organima i izvođačima radova, u dogovoru sa Ministarstvom kulture i medija, naložili da optimizuju projekat tokom rekonstrukcije objekta između 2020. i 2024. godine, tj. da odustanu od ugradnje skupih materijala, te da koriste jeftine: umjesto medijapana univer, umjesto kaljenog stakla obično staklo, umjesto sanitarija za osobe s invaliditetom obične sanitarije... Ove tvrdnje, kako smo podsjetili UNDP, pred tužiocem iznijeli su arhitekte Marija Novaković i Goran Radović, protiv kojih je, zajedno sa Ilijom Laloševićem, Uprava za inspekcijske poslove podnijela krivičnu prijavu koja se već drugi put razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Ove njihove tvrdnje, objavljene u Pobjedi, UNDP i Ministarstvo nikada nijesu demantovali, a navode na zaključak da je ugradnja jeftinih materijala usljed kašnjenja u otvaranju Muzeja znatno doprinijela novonastaloj šteti i novim troškovima.
Nijesu spremni u UNDP-u da odgovore ni ko će snositi odgovornost za probijanje budžeta, nove troškove, te hoće li od ranijih izvođača radova, projektanata i nadzora zatražiti nadoknadu štete. Nadasve, UNDP nije želio da konkretno odgovori ni da li prvi ljudi ove organizacije osjećaju imalo odgovornosti za nastalu štetu u Muzeju. Slična pitanja smo, dva puta, poslali i Ministarstvu kulture i medija, ali su direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović i ministarka kulture i medija Tamara Vujović očigledno procijenile da nijesu dužne da odgovaraju medijima, jer iz njihovog kabineta nijesmo dobili bilo kakvu povratnu poruku.
OBIČNI IZVOĐAČ
Uprkos njihovom ćutaju i izbjegavanju odgovornosti, Pobjeda saznaje da je na tenderu pobijedila firma „Montal DSD“, u vlasništvu Ratke Marinović, a da će nadzor nad radovima obaviti Centar za arhitekturu i urbanizam CAU, čiji je vlasnik Predrag Babić. Osim što je novinaru Pobjede potvrdila da je dobila posao, ni Ratka Marinović nije bila raspoložena da pruži dodatna pojašnjenja, poput toga koliko će novi radovi koštati, kada će početi i kada će biti završeni. U trenutku kada se novinar početkom septembra čuo sa Marinović, njena firma je čekala završetak administrativne procedure prijave radova, što je, kako saznaje Pobjeda, završeno ovih dana.
"Mi dolazimo da popravljamo nešto što je tako kako je. Tu će biti svakakvih kontrola, pregleda, pa čisto malo ako možete da smanjite priču", savjetovala je Marinović novinaru Pobjede.
Kada je dobila odgovor da priča ne može „da se smanji“, jer je u pitanju javni interes, upitala je novinara ko mu je dao njen broj telefona, koji je inače, uz ime njene firme, istaknut u Centralnom registru privrednih subjekata. Potom nije željela da odgovara na pitanja oko finansiranja i budućih troškova, osim da je prva projekcija bila da će radovi trajati tri-četiri mjeseca, u zavisnosti i od vremenskih uslova u Bijelom Polju.
"Ja nijesam nadležna da dajem informacije, obični sam izvođač koji je ugovorio taj posao. Pitajte investitore", rekla je Marinović.
Investitori, podsjetimo, ranije su iznosili oprečne informacije o ukupnim troškovima radova u Muzeju u Bijelom Polju. Od UNDP-a smo ranije, nakon više nedjelja ćutanja, dobili zvaničan odgovor da je u rekonstrukciju Muzeja uloženo 302.926,31 eura. Riječ je o novcu Ministarstva kulture i Opštine Bijelo Polje, koji je UNDP dobio na osnovu više sporazuma sa ova dva subjekta.
"UNDP-u je od Opštine Bijelo Polje uplaćeno 165.500 eura, a preostali iznos od 137,426.31 eura od Ministarstva kulture i medija", naveo je UNDP krajem januara ove godine.
Od ukupne sume za rekonstrukciju, UNDP je kao svoju proviziju naplatio 9.087,73 eura, na osnovu naknade za podršku upravljanju projektima. Pozivajući se na imunitet i privilegije, potom su Pobjedi odbili da dostave kopije svih ugovora o finansiranju, koje smo tražili na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. U okviru odgovora o troškovima, podsjetimo, nijesu propustili da dodaju da kao transparentna institucija prepoznaju i prihvataju odgovornost koju imaju prema partnerima, javnosti i medijima.
"Otvoreni smo za sva dodatna pitanja", saopštili su u januaru.
U septembru, reklo bi se, počela je neka nova sezona ćutanja i ignorisanja neugodnih medijskih pitanja, te sakrivanje iza imuniteta i privilegija.
Novog izvođača radova čeka gomila zanatskih poslova
Pobjeda saznaje da novog izvođača radova, podgoričku firmu „Montal DSD“, u Muzeju u Bijelom Polju očekuje popravka, zamjena ili ugradnja gotovo svih pozicija koje su stručnjaci Uprave za zaštitu kulturnih dobara, kao i arhitektica Katarina Nikolić-Krasan, ocijenili kao nestručno urađene, mimo projekta i konzervatorskih standarda.
Pobjeda je imala uvid i u specifikaciju radova, pa saznajemo da „Montal“ očekuje popravka oštećenja na fasadi, uklanjanje drvene opšivke strehe i ponovno opšivanje u skladu sa projektom, nabavka i ugradnja solbanka ispod svih prozora prizemlja i sprata, demontaža i ponovna montaža rešetki na prozorima, zamjena ili popravka dihtunga na svih prozorima, nabavka i ugradnja drvenih hrastovih potprozorskih klupica u kancelarijama.
Novog izvođača radova očekuje i čišćenje i brušenje površinskog sloja postojećeg poda u prizemlju, ugradnja nove podne obloge, uklanjanje brodskog poda (tarket-parket) na spratu objekta i ugradnja klasičnog hrastovog parketa, uklanjanje drvene obloge plafona na prizemlju i ugradnja nove, ponovno bojenje zidova i plafona brojnih kancelarija, promjena obloge stepeništa, zidanje novog dimnjaka, izrada i popravka betonskog trotoara, zamjena vodokotlića i wc školjke.... i brojni drugi jednostavniji i složeniji radovi.
