Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju odbacilo je krivičnu prijavu protiv prof. dr Ilije Laloševića, prof. dr Gorana Radovića i arhitektice Marije Novaković zbog krivičnog djela uništenje i oštećenje kulturnog dobra iz člana 253a Krivičnog zakonika Crne Gore, jer ne postoji osnovana sumnja da su izvršili prijavljena krivična djela, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.
Podsjetimo, krivičnu prijavu podnio je Odsijek za inspekciju za zaštitu kulturnih dobara i kulturne baštine Uprave za inspekcijske poslove nakon što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) krajem novembra prošle godine odbila da primi izvedene radove na rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polju, jer su „nestručno i nekvalitetno izvedeni, s odsustvom zanatskih vještina i tehnika, te nijesu u saglasnosti sa projektnom dokumentacijom, niti sa pravilima muzejske i konzervatorske djelatnosti“.
Lalošević je bio zadužen za konzervatorski nadzor, Radović je bio rukovodilac konzervatorskih radova, dok je Novaković, pored toga što je uradila projekat rekonstrukcije Muzeja, u ime firme „Enforma“ iz Kotora obavljala posao stručnog nadzora za fazu arhitekture i konzervacije. Svi oni su, preko svojih pečatiranih i potpisanih izjava, zajedno sa svim učesnicima u projektu, garantovali da su konzervatorski radovi na Muzeju u Bijelom Polju izvedeni u skladu sa glavnim projektom, Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, posebnim propisima i pravilima struke, te da je objekat spreman za upotrebu.
Nema dokaza
Izvor Pobjede iz Bijelog Polja dostavio je našoj redakciji Rješenje o odbijanju krivične prijave, u kojem je državni tužilac Danilo Mrdak konstatovao da „ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je u konkretnom slučaju prilikom izvođenja radova na predmetnom objektu došlo do oštećenja ili uništenja kulturnog dobra, te da su predmetni radovi učinili objekat neupotrebljivim“.
- Ovo posebno što iz nalaza i mišljenja vještaka iz oblasti građevinarstva i arhitekture Milana Raičevića proizilazi da se predmetni objekat još vodi kao objekat u izgradnji, jer nije postupljeno po primjedbama koje su konstatovane na kvalitet izvedenih radova, objekat nije tehnički primljen i predložena njegova upotreba, te radi toga nije mogao biti sačinjen konačni obračun i primopredaja izvedenih radova. Do tada sve situacije se smatraju privremenim dokumentima, jer se okončana situacija radi na osnovu konačnog obračuna - naveo je Mrdak.
Dodao je da „svi propusti koji su se desili na realizaciji ugovorenog objekta i njegovoj rekonstrukciji su u toku izgradnje objekta i mogu se otkloniti, jer je objekat još uvijek u izgradnji“. Posebno je istakao odgovornost Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja nije primila radove po zahtjevu Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) od 5. maja 2021. godine, već je to učinila tek u novembru 2023, odnosno nakon dvije godine i sedam mjeseci.
- Posljedice toga su poskupljenje izgradnje koje u ovom slučaju koštaju i jednu i drugu ugovorenu stranu, naručioca zakašnjenje upotrebe objekta, a izvođača povećane troškove izgradnje zbog popravke velikog broja primjedbi – istakao je Mrdak.
Zapisnici kojima je Uprava za zaštitu kulturnih dobara konstatovala propuste u rekonstrukciji Muzeja za Mrdaka se ne mogu smatrati tehničkim pregledom. Jer, kako je naglasio Mrdak, da bi zapisnik bio validan u građevinskom smislu, mora ga izdati organ koji je dao odobrenje za izgradnju i u toj komisiji moraju biti tri člana koja predstavljaju komisiju koja je sačinila zapisnik, kao i stručnjaci za elektriku, mašinske instalacije, vodovod i kanalizaciju.
- Dakle, objekat nije završen, nije odgovarajuća komisija primila radove i sve do tada može da se popravlja, i nadležnost je nadzornog organa da zahtijeva da se promijeni sve što nije u skladu sa projektom, zbog čega nalazim da prijavljeni nijesu izvršili prijavljeno krivično djelo, niti bilo koje drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti – konstatovao je Mrdak.
Pred tužiocem
Lalošević, Radović i Novaković, podsjetimo, odbili su ranije da odgovaraju na pitanja Pobjede i objasne svoju ulogu u propustima u rekonstrukciji Muzeja, a sve što su prećutali našoj redakciji rekli su na saslušanju kod državnog tužioca.
Ilija Lalošević je objasnio da je on bio zadužen za konzervatorski aspekt, a to podrazumijeva spoljašnji izgled objekta, izgled i vrstu krovnog pokrivača, boju fasade, boju stolarije i uzorka kamena za popločavanje van naznačenog objekta. Stručni nadzor je, kako je rekao, zadužen za kontrolu kvaliteta materijala, instalacija, ovjeru građevinske knjige itd. U ovom dijelu posla, prema riječima Laloševića, nije imao bilo kakva ovlašćenja i odgovornosti, već je to isključivo bilo u nadležnosti članova tima koji su bili zaduženi za prethodno pobrojane oblasti. Nastojao je, kaže, da svojim sugestijama pokuša da unaprijedi stanje i izgled objekta, te da prilikom vršenja njegove nadležnosti nije bilo odstupanja od projekta, niti od uobičajene konzervatorske prakse.
- Sve što se pominje krivičnom prijavom odnosi se na građevinsko-zanatske radove i nije u nadležnosti konzervatora – konstatovao je Lalošević.
Posebno je kritikovao Upravu za zaštitu kulturnih dobara, koja nije u maju 2021. godine primila dotadašnje radove, već je to učinila tek u novembru 2023. Da je komisija Uprave izašla na teren u maju 2021, kako je rekao Lalošević, svi eventualni propusti i nedostaci bi se vrlo brzo otklonili i Muzej bi odavno bio u funkciji.
- Protokom vremena i nekorišćenjem objekata došlo je do nekih oštećenja poput kondenzacije, vlaženja, otpadanja dihtunga na prozorima i sl. – rekao je Lalošević.
Glavna odbrana Gorana Radovića pred tužiocom sastojala se, između ostalog, od tvrdnji da objekat Muzeja u Bijelom Polju nije kulturno dobro, što je tužilac u Rješenju odbacio kao neosnovanu konstataciju, jer Zakon o zaštiti kulturnih dobara izričito tvrdi da i objekat u kojem se čuvaju pokretna kulturna dobra, iako nije pojedinačno zaštićen kao nepokretno dobro, uživa zaštitu zakona. Nadalje, Radović je tvrdio da ugovorenim predmjerom nije bilo konzervatorskih radova, konzervatorskog projekta, ni projekta enterijera, već da je postojao samo glavni projekat. On je smatrao da bi jedino mogao da prati radove koji bi mogli da se podvedu pod konzervatorske, a to su radovi na krovu, fasadi i fasadnoj stolariji. Nakon završetka ovih radova, 26. februara 2021. godine, podnio je izvještaj, u kojem je ustvrdio da su radovi izvršeni na korektan način. Potom su i ostali nadzorni organi dali pozitivno mišljenje. On više, kako je rekao, nije imao nikakvih ingerencija, nije učestvovao u izvođenju drugih radova, niti bilo kakvim aktivnostima oko izrade enterijera, za koji nije znao da se radi, ko ga radi i kada se izvodi. Sve je saznao, kako je rekao, iz medija.
Marija Novaković je objasnila da je tokom 2019. godine uradila projekat rekonstrukcije Muzeja u Bijelom Polju. Projekat je podrazumijevao dvije faze, od kojih je prva faza predata u septembru 2019. godine, a to je arhitektonsko-građevinski projekat, dok je u decembru 2019. predata faza enterijera. Od tog trenutka, odnosno naredne dvije godine, ona nije imala bilo kakva saznanja o izvođenju radova na Muzeju, sve dok sa njom početkom 2022. godine nijesu kontaktirali iz Ministarstva kulture i medija kako bi izvršila „optimizovanje druge faze projekta“. Saznala je, kaže, da se njena koleginica Aleksandra Vučković-Otašević javila na tender za izvođenje i nadzor druge faze projekta, te se i ona javila da zajedno nadziru radove. Neprestano je, kaže, komunicirala i pomagala izvođaču radova (Program d.o.o. Nikšić), obilazila gradilište, što je rezultiralo prijemom radova u enterijeru u decembru 2022. godine. Kao suštinu svega, i ona je ustvrdila da „nije bilo riječi o konzervatorskim radovima, već su to uglavnom bili arhitektorni-zanatsko-građevinski radovi“.
Izjave
Iz Rješenja o odbijanju krivične prijave ne može se steći utisak da li su Lalošević, Radović i Novaković objasnili tužiocu kako su mogli da potpišu izjave da je objekat rekonstruisan prema projektu, po svim standardima struke i zakona, a posebno da je podoban za upotrebu ukoliko nijesu, kako su sami priznali, svjedočili ni polovini izvedenih radova. Upravo su te njihove pojedinačno potpisane izjave poslužile Upravi za inspekcijske poslove kao temelj za podnošenje krivične prijave. Nepostojanje jedne takve izjave u obimnoj građevinskoj dokumentaciji, krivične prijave je, recimo, spasilo rukovodioca konzervatorskih radova u drugoj fazi rekonstrukcije Svetislava Popovića.
U međuvremenu, zbog odbijajuće krivične prijave iz Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju, Uprava za inspekcijske poslove podnijela je žalbu Višem državnom tužilaštvu, a UNDP je raspisao tender za „popravku“ radova, koji su državu već koštali 302.926,31 eura. Da je to cijena koštanja radova tvrde iz UNDP-a koji je, podsjetimo, raspolagao državnim parama za rekonstrukciju Muzeja, zajedno sa Ministarstvom kulture i medija i Opštinom Bijelo Bolje, a odbio da Pobjedi dostavi finansijsku dokumentaciju pozivajući se na „imunitet i privilegije“.
Za ugrađivanje jeftinih materijala, Radović i Novaković optužili UNDP i Ministarstvo kulture i medija
Objašnjavajući svoju ulogu u rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polju, na saslušanju u Osnovnom državnom tužilaštvu Goran Radović je kazao da je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) kao investitor radova zahtijevao „optimizaciju glavnog projekta, odnosno pojeftinjenje radova na način da se vrši promjena skupih materijala u jeftinije, npr. umjesto medijapana univer, umjesto kaljenog stakla obično staklo, umjesto sanitarija za osobe sa invaliditetom obične sanitarije“. Iako to, kako je rekao, nije bio predmet njegovog angažmana, u zapisniku Uprave za inspekcijske poslove te primjedbe su „greškom upućene na njega“.
Marija Novaković je pred tužiocem kazala da je sa njom početkom 2022. godine kontaktirala Milica Vušurović, arhitektica pri Ministarstvu kulture i medija, kako bi izvršila optimizovanje druge faze projekta.
- To bi, otprilike, značilo da se umjesto predviđenog medijapana ugradi univer, izbaci čelična potkonstrukcija koja služi za zatvaranje polica na izložbenim vitrinama, umjesto kaljenog stakla predvidi obično staklo itd. – saopštila je Novaković.
Ona je postupila po tim instrukcijama, te je 14. aprila 2022. godine predala optimizovanu verziju druge faze projekta enterijera. Kad je ta faza i izvedena, tj. kada su ugrađeni nekvalitetni materijali, imala je primjedbe od direktora Muzeja u Bijelom Polju Željka Raičevića, koji je bio nezadovoljan pokretnim vitrinama, njihovom težinom i pokretljivošću, pa je tražio da se umjesto običnog stakla stavi kaljeno. Novaković je zbog toga kontaktirala s Ministarstvom kulture i medija i bezuspješno pokušavala da zakaže sastanak kod tadašnje ministarke Maše Vlaović. Potom se obratila UNDP-u, jer je sa njima i imala ugovor o nadzoru nad radovima u enterijeru, ali je dobila odgovor da „ništa mimo optimizovanog projekta ne smiju mijenjati“, što je ona i prihvatila.
Odluka tužilaštva u Bijelom Polju možda „pogura“ i komisiju za licence
Pored izvještaja Uprave za zaštitu kulturnih dobara, nekvalitetno i nestručno izvedene radove je, podsjetimo, potvrdio i izvještaj arhitektice Katarine Nikolić-
Krasan, koju je, kao nezavisnog stručnjaka, angažovao Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Ti izvještaji, pored ostale dokumentacije, poslužili su Stručnoj komisiji za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence da na sjednici, u januaru ove godine, donese mišljenje da konzervatorsku licencu treba oduzeti Mariji Novaković, Goranu Radoviću, Svetislavu Popoviću i Iliji Laloševiću, kao i njihovim firmama. Njihov prijedlog potom je trebalo da se formalizuje u vidu rješenja koje je trebalo da potpiše ministarka kulture i medija Tamara Vujović. Međutim, taj prijedlog nikada nije dobio formu rješenja, a članovi komisije, u kojoj su bili dr Petra Zdravković, arhitekta konzervator Predrag Spasić, direktor Centra za konzervaciju i arheologiju Željko Kalezić, pravnica Dušica Stanojević i direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović (predsjednica komisije), nikada nijesu dobili ni zapisnik sa sjednice. U međuvremenu je Dobrila Vlahović pokušala neistinama da obmane novinara Pobjede, tvrdeći kako članovi komisije razmatraju obimnu dokumentaciju, što su potom demantovali Spasić i Zdravković, najavljujući da će napustiti komisiju ukoliko se u djelo ne sprovede prijedlog o oduzimanju licenci. Spasić je, ujedno, potvrdio da su propusti u rekonstrukciji Muzeja očigledni, te da je takav nemar u struci – nedopustiv.
Izvori Pobjede tvrde da su Dobrila Vlahović i Željko Kalezić cijelo vrijeme bili zagovornici ideje da se prije odluke o licencama sačeka odluka tužilaštva u Bijelom Polju, jer treba da „odlučuju o kolegama, ljudima koje poznaju“. Ako su čekali odbijanje krivične prijave, tj. da ih neko drugi nauči što da rade, onda je jasno kakva će biti sudbina i ovog prijedloga za oduzimanje licenci odgovornim akterima rekonstrukcije.
