Šteta koju je po globalnu privredu i javne finansije svih zemalja prouzrokovala pandemija još dugo će se računati, postojanja krize već odavno smo svjesni, a uvažavajući pravilo da nakon velikih krahova dolazi do velikih procvata predviđamo ne samo vrijeme do sljedećeg ekonomskog buma, već i oblik u kojem će se on javiti.
Ponašanje ljudi, koje vodi ka promjeni kolektivne svijesti nakon velikih poteškoća oduvijek se proučavalo u kontekstu posljedice ratova ili velikih ekonomskih turbulencija, u znatno manjoj mjeri kada je riječ o elementarnim nepogodama, a u gotovo zanemarivom obimu u odnosu na druge istraživačke procese kada je riječ o epidemijama.
Postoje dvije vrste ekspanzije iz kojih se naslućuje put ka blagostanju, ali se one međusobno razlikuju po tome što jedna pospješuje, a druga dugoročno pogoršava životni standard
Ipak, čak nas i odsustvo željene količine podataka ili nedovoljno detaljno poznavanje pojedinih procesa ne odaljava od opštepoznatog – da je vrijeme nakon srednjevjekovne kuge obilježila renesansa. „Crna smrt“ je doslovno podijelila čovječanstvo na dvije najsuprotstavljenije uzastopne epohe, probudivši želju za znanjem i stvaralačku radoznalost, a odbacivši dogmatsko, kao nešto što treba da odgovori na pitanja koja ljudsko biće otvara.
Koliko god pandemija trajala i u kojem god obliku iščezavala, odlučujuća faza njenog slabljenja opredijeliće duh vremena drugačijeg od onog koje joj je prethodilo, a biće praćeno rastom koji će imati ne samo dinamiku kakvu još ne možemo da predvidimo, već i smjer kakav ne možemo da zamislimo.
Drugim riječima – rast nije neizvjestan, ali forma u kojoj će on javiti je potpuna nepoznanica. Takođe, postoje dvije vrste ekspanzije iz kojih se naslućuje put ka blagostanju, ali se one međusobno razlikuju po tome što jedna pospješuje, a druga dugoročno pogoršava životni standard, pri čemu je u početnoj fazi gotovo nemoguće prepoznati o kojoj je riječ.
Prve znakove oporavka, posebno ukoliko se zaključak o njima donese na osnovu poređenja sa 2020. godinom lako je uočiti. Centralne banke pokrenule su, po već razrađenom receptu, programe doštampavanja novca, paradoksalno ciljajući i na rast inflacije i povećanje potrošnje. Upotpunjeno beskonačnim kreditiranjem u kojem je udio duga postao mjerna jedinica uspjeha dobija se slika svijeta koji više nije mogao da se skriva iza nepojmljivo niskih kamatnih stopa i državnog novca prelivenog u privredu koja mu kroz poreze vraća mrvice.
Osjećaj da dolazi do nekog oblika oporavka djeluje poput nečega što se konstatuje u svim mjerenjima, uprkos tome što je on realan jednako koliko i ono što se sada pokušava nazvati stabilnošću u Avganistanu.
Pandemija je presjekla naizgled neizbježni ciklus prema kojem je recesija bila očekivana u drugoj polovini 2020. Umjesto toga, došlo je do naglog zamrzavanja svih aktivnosti, a zatim do iscrpljujuće borbe za povratak u stanje koje nakon ove faze nije nimalo prirodno.
Upotpunjeno beskonačnim kreditiranjem u kojem je udio duga postao mjerna jedinica uspjeha dobija se slika svijeta koji više nije mogao da se skriva iza nepojmljivo niskih kamatnih stopa
Umjesto toga, stvarna kriza koja će zapravo tek nastupiti javiće se kao reakcija na još jedno zalijetanje u potrošnju potkrijepljenu zaduživanjem. Rast cijena je neminovan, pri čemu ovoga puta on neće biti vidljiv sam o na tržištu kapitala, već i u maloprodaji, a one će rasti znatno brže od ličnih primanja.
Globalne finansije na svim nivoima pogodiće relativno jak talas lošeg upravljanja, jer su nakon smjene generacija položaje sa kojih se donose ključne odluke zauzeli su oni koji ne samo u praksi, nego ni u teoriji nijesu mogli da spoznaju mnogo primjera u kojima nedostatak novca nije rješavan zaduživanjem, budući da su njihovi prethodnici kontrolu duga smatrali vrhuncem uspjeha.
Više nego ikad ranije će se, kao da se iz grešaka prethodne krize nije naučilo, posmatrati pogrešni parametri i opet će se postavljati pitanje zašto promjene nabolje u tabelama i grafikonima ne osjetite na kućnom budžetu, gotovo zanemarujući da zapravo očekujete da vam požarni alarm javi lijepu vijest.
Dolazeća postpandemijska renesansa odisaće radoznalošću i traganjem za smislom, odlukama i potezima koja prirodnije djeluju u nekim fiktivnim okruženjima, nego u realnosti, ali će sve više postajati dio naše svakodnevice. Hiperprodukciju svega vidljivog i nevidljivog diktiraće jedino kamatne stope, jer u vremenu u kojem je sve vještačko dug je jedini stvaran.
