Dva vojna helikoptera uništila su tišinu i mir štokholmskog predgrađa jednog kasnog jutra u novembru, prelijetajući iznad privatnog doma u uspavanom Kilu. Radilo se o značajnoj raciji provedenoj nad švedskim parom optuženim za špijuniranje za Rusiju.
“Nijesam mogla vjerovati kada sam vidjela kako im policija upada u kuću,” rekla je susjetkinja para za Politico.
“Buka helikoptera probudila je cijelu ulicu, samo smo stajali u svojim dvorištima i gledali što se događa”, dodala je.
Ove scene posljednji su znak da se evropska i ruska igra špijunaže sve više odvija na otvorenom, piše Politico, prenosi N1.
U raciji je uhapšen par u pedesetim godinama, a optuženi su da su ruskoj obavještajnoj vojnoj agenciji GRU dostavljali povjerljive informacije. Par negira optužbe.
Iste sedmice započelo je suđenje dvojici braće optuženih da su službene tajne švedskih sigurnosnih agencija dostavljali GRU. Oni takođe negiraju optužbe. Oba slučaja završila su na naslovnicama švedskih novina i uzbunila građane.
Još jedan nevjerovatan slučaj dolazi iz Norveške, gdje je uhapšen muškarac za kojeg se sumnja da je agent GRU. Uhapšen je na putu prema univerzitetu na kojem je radio pod lažnim identitetom brazilskog profesora. U Nizozemskoj je nedavno otkriven ruski operativac, a nacionalni mediji takođe su detaljno izvještavali o slučaju.
Svi ovi primjeri daju naslutiti da je došlo do promjene u načinu na koji evropske zemlje provode protivobavještajne operacije: sve je manje zataškavanja, a sve više javnih hapšenja i suđenja, govore stručnjaci.
Cilj je, čini se, upozoravanje Evropljana na prijetnje s kojima se suočavaju, a istovremeno i javno prozivanje Moskve, zbog čega je ruskom predsjedniku sve teže negirati postupke vlastitih obavještajnih agencija.
“Evropi je dojadilo slanje suptilnih signala Rusiji,” kaže Carolina Angelis, bivša analitičarka u švedskoj obavještajnoj službi koja je osnovala vlastitu kompaniju za sigurnosno savjetovanje.
Estonija vodi po broju presuda
Nedavni izvještaj istraživača u švedskoj agenciji za odbrambeno istraživanje, u kojem su se analizirali slučajevi špijunaže uz državnu podršku u Evropi između 2011. i 2021, pokazao je da gotovo dvije trećine presuda dolazi iz triju baltičkih zemalja: Estonije, Letonije i Litvanije. Estonija je sama odgovorna za polovinu ukupnog broja.
Prema procjenama istraživača, tu se nije toliko radilo o činjenici da bi baltičke zemlje bile mete obavještajnih službi. Naglasak je bio na želji da se pokaže koliko je stvarna prijetnja špijuniranja (najviše iz Rusije, a u manjoj mjeri i Kine), a istovremeno i demonstraciji sposobnosti da se špijuni uhvate i dovedu pred sud.
U javnosti popraćene optužnice u Estoniji uključuju i onu protiv estonskog vojnika Denissa Metsavasa, kojeg je šef estonskih odbrambenih jedinica prozvao izdajnikom na press konferenciji 2018.
U periodu od deset godina zahvaćenim izvještajem, pokazalo se da je Rusija agresivno špijunirala svoje evropske susjede. Michael Jonsson, jedan od autora izvještaja, kaže da je to dovelo do debate između država-meta o tome koliko bi tajni trebali biti njihovi pokušaji da spriječe pokušaje špijuniranja iz Moskve.
Koncept vidljivije protivobavještajne strategije postaje sve popularniji, vjeruje Jonsson. Nedavna hapšenja u Norveškoj i Švedskoj – kao i presuda švedskom konzultantu za špijuniranje za Ruse prošle godine – najbolje se ogleda upravo u tom kontekstu, dodao je.
U jednačinu valja i dodati kako je Skandinavija trenutno žarište pitanja sigurnosti u Evropi: Švedska i Finska pomno prate sve pokušaje osujećivanja njihovog puta prema članstvu u NATO, a Norveška je zabrinuta za cjelovitost naftne i gasne infrastrukture, pogotovo nakon nedavne sabotaže gasovoda Sjeverni tok u Baltičkom moru.
Takođe, u Norveškoj se trenutno odvija nekoliko suđenja Rusima optuženim da su upravljali dronovima opremljenima kamerama iznad Norveške, kršeći tako norveški zakon kojim se Rusima to izričito zabranjuje.
“Naša interpretacija je da je sve više evropskih sigurnosnih agencija shvatilo da Estonija ima pravi pristup,” rekao je Jonsson.
Kada tajnovitost postane javni performans
Tri nedavna slučaja navodnog špijuniranja u Švedskoj bila su puna zanimljivih detalja.
47-godišnji švedski konzultant priveden je 2020. nakon što je poslovne tajne Volva i proizvođača kamiona Scanije predao službeniku iz GRU u restoranu u centru Štokholma. U Švedskoj su identiteti osumnjičenih tajni, čime se štiti njihova privatnost.
Fotografije predaje, na kojima se vidi kako agent prima kovertu s novcem, objavljene su u lokalnim medijima – zbog čega je službenik GRU, koji je imao diplomatski imunitet, ubrzo potiho napustio zemlju. Krajem prošle godine, agent je osuđen na tri godine zatvora.
I dok se dotad takva situacija smatrala rijetkom, ubrzo potom došlo je do saslušanja u slučaju braće optužene za špijunažu, što je promijenilo javnu percepciju
Suđenje dvojici braće, koje je započelo 25. novembra i trebalo bi završiti kasnije ovog mjeseca, temelji se na optužbama da je stariji brat krao podatke od svojih zaposlenih (dvije švedske obavještajne agencije) i davao ih svom mlađem bratu, koji ih je prosljeđivao GRU u zamjenu za novac.
Dokumenti objavljeni prije početka suđenja pokazuju kako je policija promatrala kako mlađi brat baca hard drive s dokumentima u kantu za smeće na ulici nakon što je njegov brat uhapšen, i opisuje kako su istražitelji pretraživali sefove starijeg brata u lokalnoj banci u potrazi za dokazima.
Nedavna racija kuće u predgrađu Štokholma mogla bi takođe završiti s medijski popraćenim suđenjem. Privedeni muškarac, Rus koji je u Švedsku doselio devedesetih i uzeo švedsko državljanstvo, ostao je u pritvoru, dok je njegova žena – takođe Ruskinja sa švedskim državljanstvom – puštena na slobodu. Policija ističe da je ona još osumnjičena u slučaju.
“Ovo je ekstenzivna istraga koja će trajati poprilično dugo,” rekao je švedski javni tužilac, Henrik Olin, novinarima.
U domu osumnjičenih, svježi snijeg prekrio je tragove koje je ostavila policija trčeći prilazom. Prozori koje su policajci razbili prekriveni su plastičnom folijom.
Susjetkinja kaže da joj je par bio vrlo simpatičan, iako se činilo da nijesu bili previše društveni.
“Bili su vrlo ljubazni, ništa nijesmo sumnjali,” rekla je. “Doduše, možda je to i bio plan.”