Ciljnu crtu trke na 100 metara prešao je za 9,63 sekundi, postavio novi olimpijski rekord i postao prvi čovjek nakon Karla Luisa 1988. koji je obranio olimpijski naslov.
Što je to što Bolta čini nepobjedivim? Naučnici vjeruju da je tajna u nekoliko ključnih činioca: obliku tijela, snazi mišića, relativnoj dužini nogu, peta i prstiju te u fino prilagođenom nervnom sistemu koji svime time upravlja.
Biostatičar Alan Nevil, profesor na Univerzitetu u Volverhemptonu, smatra da Bolt utjelovljuje promjene koje se zbivaju u svijetu najbržih sprintera – u posljednje vrijeme oni postaju viši i vitkiji od svojih prethodnika.
- Izgleda se da se tjelesni oblik muških sprintera promijenio u posljednjih desetak godina. Viši i vitkiji trkači postaju sve dominantniji, a izgleda da to ima veze s dužinom njihovih koraka - rekao je Nevil i pojasnio:
- Sprinteri s dužim nogama imaju duže korake, a to je prednost u srednjoj fazi trke kada su postigli najveću brzinu koju moraju da održavaju do njenog kraja. Kraće, snažnije noge korisnije su u ranoj fazi ubrzavanja. Međutim, Bolt to očigledno uspijeva da kompenzuje snagom.
Sa 1,96 metara, on je gotovo 10 centimetara viši od svojih glavnih suparnika; njegovi koraci su duži, pa on na 100 metara napravi 41 korak, dok drugi naprave 44.
Studije su takođe pokazale da crni atletičari zapadnoafričkog porijekla imaju mišićna vlakna koja se značajno brže stežu, premda se brže iscrpljuju. Zato su dobri na kratke staze. Naučnici su takođe otkrili da postoje određene varijante gena ACTN3 koji povećava učinkovitost takvih mišićnih vlakana. Obje prednosti ne mogu se razviti, već se stiču rođenjem. Dobri sprinteri imaju i kraće Ahilove tetive i duže prste u odnosu na svoju visinu, što im omogućuje bolje ubrzanje.
Foto: tportal.hr
