Trideset sedmi festival Grad teatar završen je sinoć igranjem predstave “Urnebesna tragedija” nastale po tekstu Dušana Kovačevića, u dramatizaciji Moline Udovički Fotez, a u adaptaciji i režiji Jagoša Markovića. Predstava je produkcija Narodnog pozorišta, Beograd i Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke.
Kako su saopštili iz direkcije festivala, publika na sceni između crkava je uživala u predstavi i nagradila cijeli glumački ansambl dugim aplauzom i ovacijama.
Radnja drame „Urnebesna tragedija” odvija se prije više od 30 godina, kada je i napisana i kada je imala praizvedbu u Zvezdara teatru (1991), ali je aktuelna i savremena kao da se odigrava sada i kao da ju je jedan od najvećih dramskih pisaca stvorio danas.
Reditelj Jagoš Marković je povodom predstave zapisao da je “Urnebesna tragedija” klasika.
“Veoma volim ovaj komad; gust je. Duško je „skrojio” nešto što nigdje nisam sreo - spojio je urnebesno i tragično. Toliko sam zadivljen tim spojem urnebesnog i tragičnog da sa tom materijom nisam na “ti”, nego sam jako mobilisan i da odgovorim djelu. A šta je urnebesno i tragično u tom komadu? Sve. Ni manje ni više nego -sve. Obilje je u pitanju, i tema i prepoznavanja”, riječi su Markovića.
Nela Mihailović koju je budvanska publika, kao i uvijek, nagradila najvećim aplauzom, kazala je da je riječ o genijalnom tekstu.
“Kao i Balkanski špijun kog igram, ali i kao većina tekstova Dušana Kovačevića, ako ne i svi. Fenomenalan tekst, a meni je samo žao što niste mogli ovdje da imate potpuni doživljaj scenografije jer je na otvorenom i manja je scena, ali dobrodošli ste u Beograd da dopunite utiske. Kovačevićevi tekstovi uvijek komuniciraju s publikom i vječito su savremeni”, istakla je ona.
Kad se desio ovaj komad, kako dodaje, imao je savršenu definiciju ove predstave rekavši sve u jednoj rečenici koja kaže da je ova predstava direktan sudar sa životom, posebno u trenutku kada se dogodila.
Glumica Sandra Bugarski prisjetila se igranja na Gradu teatru devedestih godina.
“Ja sam studentkinja Rada Markovića ovdje na Citadeli od 1990. do 1994. godine igrala naše studentske predstave i evo sada nakon toliko godina ponovo, ali je podjednako svaki put bilo čarobno. Igranje na otvorenom je izazov i svaka predstava trpi neku promjenu u odnosu na to gdje se igra. Male korekcije su uvijek dobrodošle jer to je pozorište i tu sve može. Publika je bila divna i hvala vam svima, ovdje je uvijek posebno igrati”, naglasila je Bugarski.
Glumac Ljubiša Savanović je poručio da je riječ o svevremenom komadu.
“U ovom novom čitanju Jagoša Markovića tekst dobija neku novu dimenziju i ugao gledanja, a po načinu na koji to publika prima i gleda jasno je da tekst živi i radi u današnjem vremenu. Ostala je ista ta naša ludost i životna energija koja nas drži kao narod, ne da nam da propadnemo, ali sa druge strane nas i koči da napravimo velike korake naprijed”, kazao je on.
Branko Vidaković je naglasio da mu je Dušan Kovačević jedan od omiljenih pisaca.
“Zato što uglavnom piše malo apsurdne komade, ali ovo je najviše zasluga Jagoša Markovića koji je režirao na jedan čudan način koji smo mi prihvatili kao dobar način za prikazivanje ovog komada. Ovo je jedan rolerkoster tužnih i veselih scena jer smo takvi i mi u životu”, kazao je on.
Pored Jagoša Markovića, koji potpisuje adaptaciju i režiju, i Moline Udovički Fotez, dramaturškinje, autorski tim predstave čine i Matija Vučićević, scenograf, Bojana Nikitović, kostimograf i dr Ljiljana Mrkić Popović, scenski govor.
U predstavi igraju: Nikolina Friganović, Željko Erkić, Petar Vasiljević, Nela Mihailović, Aleksandar Vučković, Sandra Bugarski, Branko Vidaković, Ljubiša Savanović i Marija Nedeljkov.
