Doduše, ona ne čisti bilo šta, već Mikelanđelovu skulpturu. I to jednu od dvije najpoznatije – Davida.
Šest puta godišnje, pri čemu to uvijek mora biti ponedjeljak, Eleonora Pući jutro počinje čišćenjem prašine. Penje se na posebno postavljenu skelu u Galeriji Akademije i nakon toga najprije fotografiše čuveno djelo, te utvrđuje količinu mikroskopske prašine koja se nakupima na Mikelanđelovom Davidu otkad je posljednji put bila tamo.
Nakon toga, Eleonora, po struci restauratorka, počinje polako da čisti remek-djelo iz razdoblja renesanse.
“Ovo je najbolji posao na svijetu. Jer, ovim makar u maloj mjeri utičem na očuvanje Davidove ljepote”, ističe ona u razgovoru za New York Times.
Njen posao nezamisliv je bez četkice sa sintetičkim vlaknima i malog usisivača dizajniranog za statue. I čišenje Davida zna da potraje.
Naravno, održavanje skulpture koja datira iz 1504. godine sa sobom nosi ogroman rizik od oštećenja. Zato Eleonorin angažman iziskuje naročit oprez.
Pored tog, David se nalazi i na Pjaci dela Sinjorija, glavnom trgu u Firenci. Naravno, u pitanju je kopija slavnog djela, izrađena 1910. godine. Njeno čišćenje, međutim, ne podrazumijeva toliko nježan process kao kada je u pitanju rad Eleonore Pući.
U tom procesu koriste se hemikalije, kako bi ubile mahovinu, lišajeve i alge koje ‘napadaju’ mermer na otvorenim površinama. Pored toga, svake godine se kopija Mikelanđelovog Davida premazuje slojem zaštitne tečnosti.
No, Đorđo Kaseli, arhitekta koji brine o ‘mlađem’ Davidu, ističe kako čišćnje ne garantuje da će skulptura biti u odličnom stanju. Jer, ona je nerijetko na meti vandala, što je problem i sa ostalim umjetničkim djelima širom Firence koja se nalaze na otvorenom.
“Nevjerovatno je u kojoj je mjeri izražen taj necivilizovan odnos prema kulturi”, dodaje Kaseli.
Podsjetimo, David je jedno od dva najznačajnija Mikelanđelova djela. Naravno, drugo je “Pietà”, koju je veliki umjetnik izradio sa svega 24 godine, a koja se nalazi u Bazilici Svetog Petra u Vatikanu.
