Nepalske vlasti su potvrdile da se popela na krov svijeta, a ona je prva žena koja je deset puta osvajala Everest.
Ova samohrana majka iz Nepala, rođena je u pećini, nema formalno obrazovanje, radila je kao spremačica i čitavog života suočavala se sa izazovima.
Posljednji uspon bio joj je 2018. godine - 8.848,86 metara.
„Osjećala sam se kao kada sam prvi put stigla na vrh Everesta i ostvarila san. Pomislila sam: 'Nećeš više biti domaćica", rekla je za BBC.
Dodala je i da se osjeća kao da je promijenila kulturu južnotibetanskog naroda Šerpa, položaj i status nepalskih žena.
„Uživala sam što sam van kuće i željela sam da podelim taj osjećaj sa svim ženama", kaže ova 48-godišnjakinja.
BBC je 2016. godine Lakpu uvrstio među 100 najinspirativnijih i najuticajnijih žena.
Vijest o njenom desetom usponu na Mont Everest objavio je njen brat Mingma Gelu Šerpa.
Prema njegovim riječima, Lakpa je nešto poslije ponoći kročila na vrh, što je za Rojters potvrdio Bišma Kumar Batari, nepalski zvaničnik zadužen za turizam.
Šajni (15), Lakpina ćerka koja se nalazila u baznom kampu, rekla je ranije za BBC da je uzbuđena i da pomno prati majčin uspon.
„Majka mi je uzor. Toliko je postigla, a nije imala ništa", rekla je ova petnaestogodišnjakinja.
Međutim, Lakpin mukotrpan rad i uspjesi tek treba da budu šire prepoznati.
Rođena je u selu, na nadmorskoj visini četiri hiljade metara iznad nivoa mora, smještenom u oblasti Makalu u istočnom Nepalu.
Pripadnica je Šerpa etničke grupe, potomaka nomadskih Tibetanaca koji su navikli da žive na velikim nadmorskim visinama.
„Rođena sam u pećini, ne znam čak ni datum rođena, a u pasošu piše da imam 48 godina", kaže kroz smjeh.
Sjeća se da je morala da hoda satima, ponekad noseći braću do škole, ali bi je sa ulaza vraćali, jer ranije djevojčicama nije bilo dozvoljeno da idu na nastavu.
Čitavo selo bavilo se poljoprivredom, nijesu imali struju, ali im je zato komšiluk bio magičan.
„Odrastala sam blizu Everesta, mogla sam da ga vidim iz kuće. Everest ne prestaje da me oduševljava i inspiriše", prisjeća se Lakpa.
Prvi uspon na ovu planinu bio je 1953. godine i od te godine sve više i više ljudi pokušava da osvoji ovu planinu.
Oni koji pokušavaju angažuju vodiče koji su pripadnici Šerpa naroda.
Među članovima ove grupe ima pak i onih koji poput Lakpe žele da se oprobaju u planinarenju.
Roditelji je, kaže, nijesu podržali.
„Mama mi je rekla da se nikada neću udati. Upozorila me je da ću postati mišićava i nepoželjna", kaže Lakpa za BBC.
Mještani sela rekli su joj da je to muški posao i da će umrijeti ukoliko pokuša.
Nije se obazirala na takve komentare i prvi put se popela na Everest 2000. godine.
Tri godine kasnije postala je prva žena koja se tri puta popela na ovu planinu, a nove rekorde postavila je u godinama koje su uslijedile.
Brat i sestra su joj se pridružili u usponu 2003.
Postali su prvi braća i sestre koji su se istovremeno našli na visini većoj od osam hiljada metara. Ušli su i u Ginisovu knjigu svjetskih rekorda.
Potom se udala za američkog alpinistu rumunskog porijekla Džordža Dijmareskua, sa kojim se na vrh Mont Everesta popela pet puta.
Poslije vjenčanja se preselila u Ameriku, ali su se 2015. godine razveli.
Ona sada živi u američkoj državi Konektikat sa njihove dvije ćerke, a ima i sina iz prethodne veze.
Tokom ranijih uspona, po dolasku na vrh, obično bi stavljala nepalsku zastavu. Ovog puta nosila je američku.
Njeni uspjesi nijesu privukli medijsku pažnju, niti interesovanje sponzora.
Dugi niz godina živjela je bez priznanja ovih podviga. Radila je slabo plaćene poslove.
„Brinula sam o starijim ljudima, čistila kuće i prala sudove", priča Lakpa Šerpa.
Nije mnogo zarađivala, pa nije mogla da priušti novu odjeću i odlazak kod frizera.
„Bila sam usredsređena na odgajanje djece i da imam dovoljno novca da se vratim na Everest", priča Lakpa.
Strast prema planinarenju nikada nije iščezla. Dva puta se popela kao vodič, a u nekoliko navrata u pomoć su joj uskočili prijatelji.
Smatra da joj je planinarenje, iako opasno i ima rizike, pomoglo da pobjegne iz učmalog seoskog života.
Finansijska situacija joj se poboljšala kada je naučila da govori engleski jezik. Zvali su je da gostuje na događajima, davala je intervjue.
Za deveti uspon imala je sponzora, a za deseti je prikupila novac kroz kampanju.
Lakpa se pijre svakog uspona pomoli. Kaže da joj je bezbjednost prioritet.
Više od 300 ljudi poginulo je pokušavajuću da se popne na Mont Everest, te Lakpa i njen tim moraju da zaobilaze smrznuta tijela na koja nailaze tokom uspona.
„Planina diktira vrijeme. Kada je loše vrijeme, čekamo da prođe, jer ne možemo da se rvemo sa planinom", kaže Lakpa.
Kada se nalazi na nadmorskoj visini višoj od osam hiljada metara osjeća se, kaže, kao zombi.
„Ne možete da jedete, sve je zamrznuto. Morate da se penjete noću da biste se tokom dana spuštali. Jezivo je", priča ona.
Planinari imaju vrlo malo vremena na samom vrhu. Ona provodi pet do deset minuta.
To je dovoljno vremena da fotografiše i prisjeti se svih ljudi koji podržavaju njene uspone.
Ne planira da se povuče poslije ovog poduhvata i želi da savlada K2 - drugi najviši svjetski vrh.
U planu joj je da se sa djecom popne na Mont Everest, jer je „planinarenje njena strast i to je ono što ona želi".
„Imala sam turbulentan život, planine me čine srećnom i opuštenom. Nikada neću odustati i ne želim da mlade djevojke odustaju", poručuje.
