Kalezić će ovim projektom obilježiti značajan jubilej - 15 godina na sceni, a kao i do sada, za publiku je pripremio scenski spektakl.
Kako je kazao za Portal Analitika, monodrama je, ako se izuzme mjuzikl, najzahtjevnija pozorišna forma, budući da se sve oslanja na pojedinca, njegov pokret i mimiku. Ne krije da je bilo izazovno raditi na adaptaciji, te da je u proteklih godinu dana uživao u svakom segmentu projekta kako bi ovo djelo zaživjelo na sceni.
,,Na sceni je jedan glumac koji mora da veže pažnju publike svojom glumačkom radnjom, govornom i fizičkom, i pričom koju želi da ispriča. Ovo je projekat koji sam radio godinu dana, jer sam želio da budem siguran do kraja, da ono što želim da prenesem, da to bude na školski način. Adaptaciju, režiju i izbor muzike radio sam sam, idejno rješenje koje sam imao po pitanju kostima i scenografije, realizovale su Ivanka Vana Prelević zadužena za scenografiju i Gordana Bulatović koja je uradila kostim, Vukica Čabarkapa će raditi šminku, a Dušanka Belada video”, kaže Kalezić.
Ističe da je u našim društvima, iako prilično patrijarhalnim, važno podići samosvijest žena o svom postojanju, te da nijesu osuđene da budu samo majke i domaćice, ne negirajući činjenicu da su te uloge neosporno važne.
,,Ovaj projekat je poklon ženama, kako u Crnoj Gori, tako i u svijetu. Cilj mi je bio da pošaljem poruku da se na žene ne gleda kao na domaćiće, seksualne objekte, da su lišene tih obilježja, te da su, prije svega, ljudska bića koja su dostojna pažnje i slušanja. Upravo zbog patrijarhalne sredine kakva je naša gdje se mnogo toga etiketira, pa i žene, meni je ovo bio način da razbijem tu ustaljenu formu i predrasude”, pojašnjava Kalezić.
Kako kaže, inspiracija je bila žena, upravo zato što je Poliakov knjigu pisala iz svog ugla. Večeras će na Sceni Studio igrati ženu, a kako kaže, glumac kada igra žensku ulogu, to može biti hod po tankom ledu.
,,Ja sam neko ko se studiozno bavi profesijom, mnogo radim na sebi, veoma sam samokrističan i znam da ovo niko neće ostati ravnodušnim. Htio sam da se poigram sa tim muško-ženskim principom da to u osnovi bude žena – jaka, stamenita, puna samopouzdanja. Trudio sam se da to bude jedna vrsta androgenog bića, naravno, sa svim tim ženskim principima. Da to bude biće sa druge planete koje je došlo da malo počisti stvari na Zemlji. Bitno mi je da igram ženu koja šalje poruku rodne ravnopravnosti, birao sam razna glumačka sredstva i prilagođenja, poigravao sam se”, pojašnjava Kalezić.
Čitav koncept je, kaže, postavio kao psiho-terapiju, pa će poseban akcenat u monodrami biti na ljepoti življenja i preispitivanju.
,,Smatram da nam je potrebna neka vrsta psiho-terapije i čišćenje od pandemije korona virusa koja traje više od godinu. Obradio sam brojna pitanja od novca, roditeljstva, djece dosamospoznaje i vjere – te teme su objedinjene u komad traje sat vremena. Ovaj tekst nam je potrebniji više nego ikad i ono što je Žana pisala prije deset godina i danas je aktuelno", ističe umjetnik.
Projekat je počeo da priprema za vrijeme karantina prošle godine, a kako kaže knjiga je imala iscjeljiteljsko dejstvo na njega.
,,Kada je krenuo prvi lokdaun i kada je sve stalo, rekao sam,,okej”, ovo je neka vrsta zatvora, ali ti ćeš da se ponašaš kao da si najslobodniji čovjek na svijetu. Tako sam krenuo ponovo da čitam ,,Soulfood” i došao na ideju da radim adaptaciju knjige i napravim monodramu. Knjiga je imala isjeciljetsko dejstvo na mene, na neki način sam se samopotvrdio – koliko sam čitajući otkrio novih stvari, toliko sam bio srećan što je to božanstveno štivo napisala žena, da vodim takav život i da jesam, što često i sa ponosom ističem, muškarac koji razmišlja ženskom logikom”, kaže Kalezić.
Knjigu ,,Soulfood” je otkrio prije 10 godina. Našao je, kaže, mnogo inspiracije za scensko djelanje, za privatnost i za što ljepši način vođenja života.
,,Otišao sam u Novi Sad i dok sam prolazio pored jednog kioska, zapazio sam magazin ,,Sensa”. Privukao me je dizajn, kupio sam ga i vidio da je glavna i odgovorna urednica Žana Poliakov. Tada sam prvi put čuo za nju, tako sam počeo da se bavim njenim likom i djelom. Ona je po vokaciji dramaturg, ali je pisala uvodnike za pomenuti Magazin i onda je napravila varijantu da sve te uvodnike objedini u štivo i tako je nastala. Koliko me je ,,opčinila” svjedoči podatak da sam do danas kupio preko 30 primjeraka, to je knjiga koja me je oplemenila i potvrdila energiju koju imam i način života koji vodim”, kazao je Kalezić.
Za 15 godina na sceni ostvario je brojne pozorišne i filmske uloge, zatim i muzičku karijeru, predstavljao je Crnu Goru na Evroviziji, takmičio se na Iks-faktoru…
I pored brojnih uspjeha kako u pozorištu i filmu, tako i u muzici kao omiljeni projekat za 15 godina rada izdvaja monodramu ,,Soulfood”.
,,Zato što ovdjeipak ono što jeste moja suštinska prosefija, a to je gluma. Mislim da ću ovim projektom pokazati šta je to što je u meni bilo, a da nije izašlo u prethodnim ulogama. Svaki umjetnik treba da poštuje sebe i svoj rad, a ja sam mnogo uložio u svoju karijeru”, zaključuje Kalezić.
