Ona je ubijedila jednu bolnicu da izvrši prvu razmjenu organa u Sjedinjenim Američkim Državama u kojoj su razmijenjene različite vrste organa između dva para davalaca koji nisu u srodstvu.
„Prva stvar koju sam pitala kad sam se probudila bila je kako je moja mama. Je li dobro? Je li preživjela?".
„Nisam se više brinula za sebe, samo sam željela da se izborim sa bolom koji sam osjećala.
„Čim sam čula da su svi ostali dobro, ponovo sam mogla da dišem."
Kad Aliana kaže svi ostali, ona ne misli samo na sebe i majku zato što su i druge dvije žene - sestre - takođe bile podvrgnute operaciji.
Jedan od Alianinih organa otišao je jednoj od sestara, a bubreg jedne od sestara Alianinoj mami.
Spašena su dva života, a dvoje ljudi su dali organe nepoznatim osobama da bi spasili članove svoje porodice.
Operacija je bila rezultat dvije godine napornog rada koji se na kraju isplatio.
Aliana je spasla svoju majku Erozalin od godina i godina dijalize bubrega, bolesti i moguće prerane smrti - a potpuna neznanka mogla je da nastavi da živi sasvim novim životom.
Bubrezi su jedni od rijetkih organa koje živa osoba može da donira nekom drugom, jer je većina nas rođena sa dva, ali nam je dovoljan samo jedan da bismo funkcionisali.
A opet ljudi kojima je potreban bubreg nisu uvijek u mogućnosti da ga dobiju od nekoga koga vole, čak i kad je ta osoba spremna da ga da.
Širom sveta urađeno je 150.000 presađivanja organa 2019. godine - što je samo djelić onih kojima je potreban novi organ.
Alvin Rot je osvojio nagradu iz ekonomije od Nobelove fondacije 2012. za rad na osmišljavanju sistema koji će pomoći da više ljudi dobije bubrege.
„Za razliku od mnogih drugih organa, moguće je da neko da bubreg nekome koga voli i da mu spase život", kaže on.
„Ali ponekad on ne može da primi vaš bubreg iako ste vi dovoljno zdravi da ga date.
A možda sam i ja davalac u jednom takvom sličnom paru i voleo bih da dam bubreg nekome koga volim, a ne mogu."
„Ali možda bi moj bubreg funkcionisao kod vašeg pacijenta, a vaš bubreg kod mog.
„To je najprostija vrsta razmjene bubrega, gdej se dva davaoca upare i svaki dobije kompatibilni bubreg od drugog pacijenta."
Rad Alvina Rota i njegovih kolega doveo je do sistema koji je uspio da poveća broj zamjena bubrega, tako da se sada svake godine spasi još hiljade života.
Ali ove razmjene organa još nisu legalne svuda.
U Njemačkoj, na primjer, i dalje možete da date organ samo direktno nekome u najbližoj porodici.
Tamo se brinu da bi neki ugroženi ljudi mogli da dođu u iskušenje da prodaju organ za novac.
Ali to nisu samo parovi ljudi.
U nekim slučajevima, spajaju se čitavi lanci ljudi da bi se maksimizovao broj sparenih bubrega.
U jednom slučaju, okupljeno je 70 različitih ljudi da bi 35 davalaca dalo svoj bubreg a 35 neznanaca dobilo novu šansu za život.
Aliana nije mogla da zamijeni bubreg sa majkom zato što su se ljekari brinuli da bi problemi sa bubregom koje ima njena majka mogli da budu nasljedni, tako da bi i Aliana mogla da ih ima.
Ona je i dalje željela da pomogne da njena majka dobije novi bubreg, ali vrijeme je ubrzano isticalo, tako da je počela da radi istraživanje i otkrila da je moguće zamijeniti dio jetre za bubreg.
„Krenula sam da istražujem tipove organa koji mogu da se doniraju dok je osoba još živa. I najčešće bi se javljala jetra."
Aliana nije znala da je to samo teoretska mogućnost i da se ne radi o uobičajenom zahvatu.
Ona je počela da zove bolnice da bi vidjela može li da donira dio sopstvene jetre nekome u zamjenu za bubreg za majku.
Aliana kaže da više bolnica nije razumjelo šta tačno želi: „Nekoliko bolnica me je prebacilo na mrtvačnicu, zato što nisu znale o čemu to govorim."
Na kraju je pronašla pravog čovjeka za taj posao - Džona Robertsa, hiruga sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku.
„On me nije samo otpisao. Mislim, ja sam bila samo devetnaestogodišnjakinja i nisam znala da li zvučim ludo.
„Moja porodica je bila protiv toga, jer nije željela da se izlažem riziku."
Uz pomoć bolnice, oni su pronašli dvije sestre koje su bile spremne da se upare sa Alianom i njenom majkom.
Jedna od sestara će dobiti deo Alianine jetre, a Alianina mama će dobiti novi bubreg od druge sestre.
Aliana danas ni za čim ne žali. Zbog čega onda misli da više nas ne radi tako nešto?
„Mislim da ljude odbija ideja dobrovoljnog davanja organa zbog straha koji ga prati."
„To su ozbiljne operacije, definitivno podrazumijevaju mnogo rizika, ali pomaže kad ih razumijete i kad kroz čitav postupak prolazite zajedno sa timom koji će sve vreme biti uz vas."
