Izgleda da fašizam putuje ćiriličnom magistralom kroz Crnu Goru, bar posljednje tri decenije! I što je još gore, nije u tranzitu, već u statusu rezidenta koji tu živi više godina.
Kad se koristi jedno pismo za izražavanje navijačke sklonosti kao potentni izraz pripadnosti i ideološke podrške određenoj politici, onda je jasno otkud to dolazi, đe vodi i kakva se namjera potencira. Navijačka asocijacija sa ,,žicom i Srebrenicom“ u Podgorici nije nimalo naivna koliko je pasivno izašla iz javnosti. Prejasna je, da bi je iko ikome pojašnjavao. Ima je ne samo u verbalnom obliku, već i u vizuelnoj varijanti, konkretnom likovnom izrazu i poruci.
Na prometnoj prigradskoj ulici Nikšić – Ozrinići, na objektu Lutrije Crne Gore, ispod Trebjese, godinama već, oslikan je krvoločni lik-grafit, za propagandu ,,Vojvoda“, navijača Sutjeske. Sa njega, sve likovno rječito govori o kakvoj je navijačkoj naravi riječ.
Kazuje mnogo više od dosad nečuvenog navijačkog izvikivanja u Crnoj Gori ,,Nož, žica, Podgorica!“, povodom nedavne utakmice Arsenal - Sutjeska.
Niko nikad, na ovu već ovoštalu likovnu poruku nije reagovao, ni iz grada u kome je klub, niti iz FSCG đe članstvom pripada. Tu, stoji tako pečatno, na udarnom mjestu, na samom kraju Novog groblja ispod Trebjese.
Stoji uporno i tako dugo, da ga ni razroki prolaznik ne može promašiti. Naslikani lik-nasilnik, sa šljem-kacigom na glavi, je likovno, dakle namjerno obezočen, oslijepljen, da bi iskazao navijača, krvoloka-osvetnika. Iz očinjih duplji mu teče krv koju je vrijeme malo ispralo, ali je sva simbolika poruke sačuvana do užasavajuće impresije. Lijevo je zvanični likovno-sportski znak kluba sa ćiriličnim nazivom tima. U centru je već opisani lik navijača.
Desno je štit sa krstom koji ga dijeli na četiri polja i obaveznom asocijacijom na četiri ocila, umjesto kojih je upisana godina utemeljenja brenda navijača, samoprozvanih ,,Vojvoda“. U centru krsta je i grb-simbol, grada Nikšića.
Sve je u ćirilici iako su, ko se bolje sjeća, ,,Vojvode“ bile svojevremeno u latiničnom pismu. Još jedna poruka se nameće veoma asocijativno, kad pogledate godinu (1988) utemeljenja novijih navijača Sutjeske. Te godine je Slobodan Milošević uvezao u Nikšić, iz Srbije, u svrhu masovnih mitinga gotove četnike u ravnogorskim odorama, od čizama do brade i šubare. Bio sam očevidac kada su od hotela ,,Onogošt“ progazili korzom preko centralnog trga Maršala Tita do glavnog skvera Save Kovačevića, na ulasku u grad.
To je onda bila dobrovoljno prihvaćena okupacija, ali je niko nije tumačio tako već kao Novu Razvojnu Filozofiju. Tada su kao pozadinci startovali i popovi, i postepeno sve pripodobljavali toj ideologiji i ikonografiji, dok sve nijesu uobličili u vladajuću politiku, posvećenu srpskom svetu. Tog soja je tada bilo samo 9% crnogorske populacije da bi ih danas bilo 3X9%... i više!
Na ovakav život i priključenije najveći doprinos nam je podarila SPC. Neki znaci i stilizovani ornamenti dolaze s te bande. A sigurno i materijalne potpore dolaze otud, da se navija prema njihovoj ideologiji i načertaniju.
Sada će neko pomisliti kako nam zbog ovakvih tekovina padaju đaci na ispitu zrelosti - maturi. Ta misao nije bez smisla, ako znamo da prosvjetari godinama raspuštaju škole da bi đaci pohađali molebane svetosavlja... pa su iz tih razloga zamiritali i školu Sv. Save. Obdan grede, a obnoć počivaju pod Ostrogom u planini... đe se sabor čini i bogu se mole zanemarujući škole.
Nije im pomoga, nijednome, da maturski zrene. Šta da se radi, kad tako olako odlični padaju, ka trule kruške na ispitima zrelosti. Pa čemu su ih učili ti koji ih ispituju? Pametnim telefonima! A ta pamet ne obogaćuje već obogaljuje učenika, temeljnog učenja. Priučava ga Temeljnom ugovoru SPC koja je i mreže zaposjela. Zapanjujuće je da su pored ostalog pali, ne samo iz Njegoša, o kome pojma nemaju (prepisuju ga), već i iz padeža. Ako su neki mediji dobro prenijeli, jedno od pitanja je bilo da maturanti prepoznaju u kojem je padežu određena riječ u rečenici? (I to su morali da prepišu) Da li je moguće da se takvo pitanje postavi zrelom uzrastu.
Pa to su crnogorski đaci prepoznavali još u osnovnoj školi. To se nije učilo, padeži su bili urođeni ovdašnjim učenicima. Od kako je bog učitelj, i to odrođeno! Budući da su nam svi hramovi u srpskim rukama, a škole objeručke prisvojene od istih, Crnogorci će, po svoj prilici, jedino umirati u Crnoj Gori a saranjivaće ih u Srbiji.
Pjesnik M. Banjević je to davno, doslovnije iskazao od svih naših lokalnih pokušaja: ,,Padasmo pred tobom pognutih glava, i ništa nam ne pomože, Sveti Vasilije Ostroški... neka ti je slava!“
