Branko se sa svog planinarskog poduhvata u Crnu Goru vratio u utorak. Ta želja je kaže u njemu tinjala dvije do tri godine. Na pitanje zašto baš Kilmandžaro, kaže: "Odrastao sam uz školski program i emisiju "Opstanak". Scene iz te emisje, životinje, ti nacionalni parkovi su bili toliko nestvarni tako da nijesam bio sigiran da li to realno i postoji. Kako sam posljednjih nekoliko godina počeo da se bavim planirenjem spojile su mi se ideje da odem u Afriku a da to bude i planinarski poduhvat i želja da se vide nacinalni parkovi u Africi koje sam gledao u tim emisijima dok sam bio još u osnovnoj školi".
Klilimandžaro je, kaže, fascinantan i prosto osvaja i smatra da je napravio dobar izbor.
Na putovanje je, kaže, krenuo posredstvom specializovane agencije koja turiste vodi na takve planinarske ture.
U ekspediciji koja je brojala oko 25 ljudi bio je, kaže, jedini iz Crne Gore, a tu su uglavnom bili planinari iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Ipak, kaže da se na Kilimandžaro više neće vratiti jer je to veliki poduhvat.
"Ne mogu reći da sam lako prošao. Postoji 6 ili 7 ruta za penjanje. Agencija određuje kojom ćemo ići. Mi smo išli rutom koja nema baš veliki procenat izlaznosti ali daje malo veći konfor od drugih ruta. Za tako velike visine bitno je da date dovoljo vremena organizmu da se aklimatizuje. Što više dana provedete na planinii veća je šansa da popnete vrh a vrh će vas osvojiti. Četiri dana i jednu noć smo se peli a dva dana silazili. Svaki dan se prelazi oko 1000 metara nadmorske visine. Postoji i jedan aklimatizacioni dan ali kada već pređete 5000 metara nadmorske visine niko nije sigiran kako će organizam reagovati. Završni uspon počinje u ponoć, temperatura je oko -10 uz vjetar bude još hladnije", priča Branko doživljaj sa Kilimandžara.
Smatra da je Crna Gora odlična destinacija za pripreme za poduvate poput njegovog. Kao rođeni Kolašinac uz pomoć prijatelja kaže da je otišao fizički dobro pripremljen.
"Za ovakav uspon mislim da je važnije da budete mentalno spremni nego fizički. Usponi dugo traju al najzahtjevniji je završni uspon jer je to velika nadmorska visina. Mnogi imaju problema sa glavoboljom. Uspon je bio naporan, ali voljom i to što sam bio jedini iz Crne Gore, nijesam htio da odustanem, to je bila dodatna motivacija i činilo mi se da bi to bio veliki poraz da nijesam uspio", ističe Branko.
Kao nagrada za trud, na kraju Branko je uživao i u nacionalnim parkovima Tanzanije i išao na safari. Tamo će se, kaže, sigurno vratiti, čak i sa porodicom.
