Naučni skup „Život i djelo Branka Banjevića“ povodom godišnjice smrti književnika i dugogodišnjeg predsjednika Matice crnogorske, Branka Banjevića održan je juče u Matici crnogorskoj u Podgorici.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović kazao je da je Banjević najveći doprinos dao crnogorskoj kulturi sa pozicije dugogodišnjeg predsjednika Matice i to u vremenima kada se u Crnoj Gori i njenom iseljeništvu definisala neophodnost obnavljanja crnogorskog suvereniteta.
„Uostalom, za njegovog mandata Matica crnogorska je 2008. godine, usvajanjem Zakona o Matici crnogorskoj u Skupštini Crne Gore, od države prepoznata kao institucija koja vrši djelatnost od javnog interesa“, ističe Jovović.
Dodaje da Banjević nije bio samo pjesnik, priređivač, antologičar i urednik kapitalnih književnoistorijskih djela, već čovjek u čijem se stvaralaštvu ogleda jedan period u kojem se crnogorska kultura definitivno afirmisala.
„Nemoguće je ne prisjetiti se Brankove personalnosti, erudicije i harizme koja nikog nije ostavljala ravnodušnim, zbog čega je bila privilegija biti u njegovom društvu, koji je često znao evidentirati i anticipirati konkretne društvene probleme na superioran način“, kazao je Jovović.
Naučni skup posvećen pisanoj zaostavštini Banjevića, okupio je, prema riječima Jovovića, referentne ličnosti iz sfere nauke i struke.
„Iz različitih uglova dobićemo percepciju njegovog stvaralaštva, prije svega, upečatljivih dionica njegovog intelektualnog i društvenog angažmana, zbog čega se za Banjevića sa razlogom može konstatovati da je jedan od utemeljivača savremene montenegristike“, ocijenio je Jovović.
Marko Špadijer posebno se osvrnuo na fragmente iz Banjevićeve biografije, sa namjerom da, kako je kazao, „učini živim jedno vrijeme, ljude s kojima se družio, prijatelje i neprijatelje, vile i demone“, te ukaže na Banjevićeve ljudske osobine.
Odgonetajući odnos Banjevića prema vlasti, Špadijer je istakao da je „Branko bio građanski lojalan prema socijalističkom režimu, a pjesnički pobunjen protiv onih koji su njegovu idealizaciju kvarili“.
Špadijer se, pored ostalog, osvrnuo na period AB revolucije i pomame velikosrpstva kada je Banjević izbačen s posla.
„Kada je vidio da je sudbina Crne Gore u pitanju, stao je na stranu onih koji su se borili za dostojanstvo i mir, osnovao je CDNK, aktivno je djelovao u PEN centru, istupao na mitinzima suverenista“, kazao je Špadijer.
Branko je, kako ističe Špadijer, bio zaljubljenik u knjigu.
„Kao autor i urednik brinuo se ne samo o sadržaju, već o svim detaljima koji čine knjigu. Bio je Gutenbergov sljedbenik koji voli sve što se tiče pečatnje, vrste slova, mirisa hartije, izgleda korica, ilustracija. Za njega štampa nije bila industija, već proizvod ljudske kreacije“, kazao je Špadijer prisjetivši se mnogih vrijednih projekata ali i brojnih anegdota tokom višedecenijskog zajedničkog rada u Matici crnogorskoj.
Dragutin Lalović se osvrnuo na prvi susret sa Brankom Banjevićem.
„Bio je to susret sa nekom vrstom trancedentne jezgre u čemeru tadašnje Crne Gore. Bilo je to pravo čudo. Došao sam do zaključka da Matica crnogorska ima glavu, da je njena glava Marko Špadijer sa svojim analitičkim umom. Ali da Matica crnogorska ima i dušu, a da je to Branko Banjević“, kazao je Lalović.
Lalović podsjeća da je u to vrijeme objavljen kapitalan dokument – Program Matice crnogorske u čijem je koncipiranju učestvovalo stotinjak intelektualaca.
„Taj program, takoreći hirurški, dokazuje da je Crna Gora održiva zajednica. Iz Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj zalagali smo se da program Matice uđe u Preambulu Ustava Crne Gore. Nažalost, to se nije desilo, a preambula je elegantno izbačena iz Ustava“, podsjetio je Lalović.
Novica Samardžić detaljno je analizirao tekst Životopisa, autobiografskog i poetskog zapisa koji je Banjević, umjesto klasične bilješke o autoru, objavio u sklopu izdanja „Glasovi“ iz 2018. godine.
„Na posredan način je htio da dramsku poemu ʼGlasoviʻ tako uokviri i sugeriše da je tu poetski iskaz iskustva, osjećanja i saznanja vlastitog životnog puta“, kazao je Samardžić.
Radove posvećene Banjeviću, tokom dvije sesije jučerašnjeg skupa u Podgorici predstavili su i Draško Došljak, Nela Savković-Vukčević, Sofija Kalezić, Milenija Vračar, Dragan Radulović, Vladimir Vojinović i Dragana Erjavšek, dok je rad Veska Banjevića prezentovao Balša Banjević, Brankov unuk. Iz opravdanih razloga skupu nisu prisustvovali najavljeni učesnici Borislav Jovanović i Marijan Mašo Miljić, ali su dostavili radove.
Radovi učesnika skupa biće objavljeni u Zborniku čije objavljivanje je planirano naredne godine.
