Tajna slobode počiva u hrabrosti. (Perikle)
Stari Indijanac učio je svog unuka o unutrašnjoj borbi koja se vodi u svakom čovjeku, predstavljajući je kao borbu dva vuka. Jedan, reče mu, predstavlja Zlo: bijes, ljubomora, zavist, pohlepa, nadmenost, krivica, kompleksi, laganje, mitomanija, gordost, lažni ponos, nesposobnost praštanja… Drugi Dobro: radost, ljubav, praštanje, nada, uljudnost i dobrota, staloženost, razumijevanje drugih, velikodušnost, istinitost. Koji je jači, koji pobjeđuje, pita znatiželjno unuk. Onaj kojeg hraniš, odgovori starac.
Ako bismo ovu personifikaciju primijenili na crnogorsko društvo, nesumnjivo da bismo u njoj pronašli odgovor za njegovu sadašnju potpunu vrijednosnu i socio-političku razorenost i spletenost u samrtnom međusobnom zagrljaju između dobra i zla. Jednostavno, hranili smo svo vrijeme zlog vuka, dok smo dobrom bacali ostatke sa trpeze. Može li se taj odnos dobra i zla promijeniti u dogledno vrijeme? Teško je na to dati odgovor dok đeca u dvorištima crnogorskih škola pjevaju himne zločinaca, čiji su krvavi tragovi ostali po svim ratištima bivše zemlje. Šelton je pisao „puno je lakše edukovati neuke ljude nego li ponovno edukovati ljude koji su laži uzeli za istinu“.
Dužnost moralno odgovorne individue je da se zalaže za ono što je konstruktivno, što je istinito, što je izraz opšteprihvaćenih civilizacijskih vrijednosti i što podiže vrijednost egzistencije. Nedopustivo je nezainteresovanošću, indiferentnošću i kukavičlukom doprinositi umnožavanju zla. Cvijet uvene, iako smo njime očarani; korov sam izraste, iako ga preziremo. Cvijet se rađa samo ako ga kultivišemo, korov se suzbija radikalnim mjerama. Jedan budistički mudrac kaže da su bića vlasnici svojih postupaka i nasljednici svojih postupaka, te da su postupci ti koji bića dijele na niska i uzvišena. Zlo ima svoje mnogobrojne pojavne oblike i svoju neumitnu destruktivnu dinamiku. Ponekad se čini da je njegovo djelovanje plod stihije i neorganizovanosti, ali su njegovi plodovi, svejedno, rđavi plodovi, jer nema „stabla nevaljala koje bi rađalo dobre plodove“.
ADRESIRANE LAŽI
Ništa drugo nije do laž ne htjeti viđeti nešto što se vidi, što je očigledno, ne htjeti nešto viđeti onako kako se vidi, ne nazvati ga svojim pravim imenom. Uvjeravanjem građana da postoji neki „viši cilj“ opravdavaju se sva sredstva na putu do njegovog tobožnjeg ostvarenja. Slobodi ne treba opravdanje. Laži, spinovanja, eskapizam, cinične izjave kojima se želi obesmisliti istina, izmjestiti odgovornost, drugome adresirati krivica, svakodnevno se čuju sa najviših političkih istanci u državi. Pričaju o slobodi koju su tobože donijeli, iako je sloboda u tijesnoj vezi sa moralom i moralnim načelima. Nju može donijeti samo neko usađenih moralnih vjerovanja. A moral ne stanuje u sadašnjim vladajućim strukturama.
Uspostava demokratskih obrazaca, sistema kontrole vlasti i državnih institucija, organski je način demokratizacije javnog i političkog prostora. Umjesto obećanih sloboda, pravne, uređene države, poštovanja zakona i zakona koji važe za sve građane podjednako, Crna Gora je dobila feudalno poimanje države u kojoj je zakonito i ustavno sve što vlast čini. Konstitucionalizam je zasnovan na bazičnim uvjerenjima, prije svega na uvjerenju u dostojanstvo čovjeka i uvjerenju u čovjekovu sklonost ka zloupotrebi vlasti. Riječi premijera Crne Gore da je sve ono što po njemu ispravlja nepravde, u čemu on nepravdom smatra sve ono što se ne uklapa u njegov svjetonazor, ne može biti nezakonito i neustavno - obesmišljavanje je pravnog ustrojstva države. Brutalno kršeći Ustav i zakone zemlje čiji je premijer, ne poštujući ni elementarne pravne standarde u oblasti kojom se bavi, svojim izjavama pokazuje elementarnu političku, pravnu i opšteobrazovnu nepismenost, što može dovesti dio građana u neravnopravan položaj, ugrožavajući im elementarna ljudska prava, garantovana međunarodnim poveljama, Ustavom Crne Gore i pozitivnim pravnim propisima.
NEZAKONITOSTI
Arbitriranjem u oblasti svojine nalozima katastru da protivuzakonito mijenja titulara, javnim priznanjem premijera da je on naredio hapšenje i napad na protestante na Cetinju dovodi se u pitanje pravni sistem Crne Gore i može se čak govoriti o svojevrsnom državnom udaru. To što premijer i njegovi saradnice krše Ustav i zakone možda iz neznanja, nikako ih ne abolira. Nažalost, očito nema ko da mu predoči koje su ingerencije izvršne vlasti i da svojim nepromišljenim postupanjem krši osnovno ustavno i demokratsko pravilo o podjeli vlasti. Tek izmjenama zakona o tužilaštvu ulazimo u zonu uspostavljanja samovolje vlasti, partijske države i suspenzije demokratskih institucija. Umjеstо dа sе vlаst vrši nа liniјi оdnоsа lеgislаtivа-еgzеkutivа, оnа sе vrši nа liniјi оdnоsа opozicije i vlаdајućе vеćinе, pokušavajući uzurpacijom tužilaštva da nedemokratskim putem oslabi ili potpuno suzbije opoziciono djelovanje.
Pritiskom na pravosudni sistem vlast pokušava da iskonstruiše nepostojeća krivična djela ili da im pripiše potpuno neadekvatan smisao. Instrumentalizacija državnog aparata neminovno vodi autoritatizmu. Mandatnim kaznama, pritvorom, suspenzijama, otkazima, smjenama narušava se pravna sigurnost, pokušavaju se zaplašiti građani Crne Gore i sijanjem straha oduzeti im garantovano ustavno i međunarodnim poveljama pravo na protest protiv kršenja građanskih, nacionalnih, vjerskih, prava iz radnog odnosa i prava na slobodan i dostojanstven život.
Politička teologija, koja se može smatrati imanentnim načelom po kojem funkcioniše premijer i vlada na čijem je čelu, pokušava u vođenju ljudskih poslova da se poveže s mislima o egzistenciji Boga, njegovom moći, prirodi duše, metafizičkim vjerovanjem u božju naklonost vjerujućem narodu i teokratizovanoj državi, umjesto u profesionalne sposobnosti njenih članova.
OD MISLI DO DJELA
„Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“ – kaže Fridrih Niče. Etničko čišćenje se uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području kulture, obrazovanja, jezika i simbola. Opstanak i budućnost jednog naroda i nacije snažno su povezani sa očuvanjem nacionalnog identiteta. Postavljanjem na čelo ministarstava čiji djelokrug ima direktnog uticaja na izgradnju nacionalnog identiteta, osoba iz ultranacionalističkog, velikosrpskog miljea direktno je u funkciji etničkog čišćenja putem mijenjanja nacionalne svijesti. Stalnim ponavljanjem da su podjele u Crnoj Gori vještačke, imajući na umu budalastu tezu po kojoj se nacije prave dekretima i da je crnogorska nacija po tom principu vještački stvorena, izbjegavanjem pominjanja crnogorske nacije, crnogorskog jezika, napadima na CPC, vlast pokazuje otvoreno svoje namjere.
„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“, citiraću crnačkog vođu Martina Lutera Kinga. Postoji li ta spremnost u crnogorskoj i građanskoj Crnoj Gori da taj zahtjev jasno i glasno ispostavi vlastima i čitavoj svjetskoj zajednici? Svakodnevno slušamo sa državnih govornica prijetnje o „snazi države“, obračunu sa onima koji tobože koče razvoj Crne Gore, onima koji unose podjele zato što ne ćute na diskriminaciju i kršenje osnovnih ljudskih i nacionalnih prava, sa namjerom zastrašivanja i odvraćanja od građanske pobune i otpora. To govori o nestabilnoj vlasti i strahu od njenog svrgavanja, očito prouzrokovane sviješću da više nemaju većinu u biračkom tijelu. Vlast koja je u strahu od gubitka vlasti sklona je nepromišljenoj upotrebi sile, represiji. Zato se mora razvijati filozofija kolektivnog i individualnog otpora i međusobne solidarnosti. Herojski stav individualnog otpora zavređuje poštovanje i pamćenje i ima visoku, neprolaznu vrijednost, ali masovan otpor je taj koji prekida užasni kauzalni lanac u kojem se iz jedne negativnosti ide u drugu.
Četiri svijeće u jednoj drevnoj priči su gorjele lagano dok se tri nisu utulile same od sebe. Jedna je bila - mir, druga - vjera, treća – ljubav i sve su se utulile zbog nemanja mira, vjere i ljubavi u svijetu. Naišavši čovjek priupita zar nije trebalo da gorite do kraja? Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA“. Dok god vjerujemo u bolju Crnu Goru, ona će doći. Samo ne smijemo izgubiti vjeru i odlučnost da se izborimo za nju!
