Prvo se oglasio u trsci, a onda je u brišućem letu, tik iznad nivoa mora, neuhvatljivi vodomar izmakao pogledu i ostavio posjetioce da obiđu teren i uvide mogućnosti i resurse drugog, nedavno proglašenog, Parka prirode „Katič“, ali i njegovog zaleđa, prvenstveno slatko-slanog ekosistema Buljarice, kao odmorišta za ptice sa sjevera Evrope ali i mnoge vrste stanarica.
U Crvenoj komuni u Petrovcu, promotivno je istog dana prezentovan Vizitorski centar za posjetioce Parka prirode. U okviru njega je, uz prikaz na tabletima, adekvatne postere i publikacije moguće saznati što će zaštićena zona na moru značiti za ovaj dio Primorja, njegove žitelje, ali i ribare i ugostitelje.
„Južno stanište“ za mnoge ptice sa sjevera Evrope
Iako su posidonija (Posidonia oceanica), lokalno poznata kao murava – morska biljka cvjetnica koja proizvodi kiseonik i gradi značajna staništa za brojne organizme – kao i ugrožena velika kernja (Epinephelus marginatus), krovni predator u ribljem svijetu našeg podmorja, glavni razlozi zbog kojih je zona od Skočiđevojke do Maljevika obuhvaćeni različitim stepenima zaštite, saznali smo da i samo zaleđe sa bogatim ptičjim svijetom nudi perspektivu za dodatni kontekst i širi stepen valorizacije čitavog podneblja.
Raj za „ptičare“
Još su osamdesetih godina prošlog vijeka pasionirani posmatrači ptica, birdwatcheri, hrlili u Petrovac kako bi, naoružani durbinima i fotoaparatima, špartali močvarnim zaleđem buljaričke plaže u potrazi za „trofejima“.
- Znali su hoteli da budu puni turista koje smo mi zvali „ptičarima“. Među njima najviše Njemaca. Mi smo im, kao klinci koji su poznavali ovo podneblje, bili i vodiči jer smo znali staze kroz ovu nekadašnju veliku žitnicu išpartanu kanalima koje su prezidali i do savršenstva nekada izveli Austrougari. Do te mjere da se nekada barkom kroz kanale moglo i po 300 metara ući u dubinu današnje zasute močvare kako bi se, kažu stari, žito utovarilo i vozilo na odredište ka Boki – priča mještatin Lazar Gregović koji se pridružio ekipi biologa, medija, predstavnika nacionalnih parkova i nevladinih rganizacija koje su bile uključene u projekat promocije Parka.
Na čelu ekipe tog dijela šetačke ture bila je Marija Šoškić iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica koja je praktično i teorijski objasnila značaj jednog ovakvog staništa koje je kandidovano i za projekat Natura 2000.
- Nosilac i prepoznatljiva vrsta koja bi mogla da omogući članstvo Buljarice u toj priči je ševarski trstenjak, ptica koja obitava na staništu u kojem se spajaju slana i slatka sredina. A upravo je Buljarica idelna – kazala je ona.
Marija Šoškić
Tokom kruga kroz močvarno zaleđe, prolijetale su zebe, štiglići, na razmeđi starih kanala u suvim deblima mogli su se vidjeti radovi detlića.
U zaleđu plaže, obodom močvare i duž puteva koji presijecaju ovu ptičju zonu, rastu kupine. Bilo ih je gotovo koncem novembra.
Prema Marijinim riječima, Buljarica je značajan jadranski migratorni koridor i „južno stanište“ za mnoge ptice sa sjevera Evrope.
Na ovom području se, zavisno od doba godine, kaže ona, mogu sresti i grabljivice poput eje močvarice, mišara, raznih vrsta kobaca, a kada je visok vodostaj - Buljarica je i zimovnik za patke. U okolini, i kamenim liticama koje uramljuju buljarički amfitetar, gnijezdi i vrsta sove, velika ušara, a na ostrvima Katič i Sveta Nedjelja u toplijem dijelu godine sve vrvi od čiopa...
Polazna osnova
Prema riječima Andrije Krivokapića iz nevladine organizacije Grin hom, jedne od tri koje su uz podršku Partnerskog fonda za ugrožene ekosisteme vodili trogodišnji projekat promocije budućeg zaštićenog područja, poseban značaj u priči ima Vizitorski centar u Petrovcu.
- Pozicioniran je u centru grada, opremljen edukativno - informativnim sadržajem koji smo donirali na korišćenje Morskom dobru. Podržavamo ih da prostor u Petrovcu zaživi, da naprave saradnju s vlasnikom, kako bi sadržaj ostao ovdje, a posjetioci, ali i mještani, mogli da se informišu – kazao je on.
Obod močvarnog polja idealan za posmatranje ptica
Krivokapić ističe da je centar za posjetioce dobra polazna osnova da zaštićeno područje zaživi na pravi način i da kao društvo cijeli koncept bolje razumijemo.
- Pojam zaštićenog područja na moru je kod nas još nepoznacia, što je prirodno jer smo suviše mladi u toj oblasti. Negdje u perspektivi to treba da bude dodatna vrijednost, jer je mjesto upućeno na turizam.
Kroz sve ovo, pored profita, ističe Krivokapić, građani bi trebalo da mijenjaju pristup i ophođenje prema moru i obali, kao našem najdragocjenijem resursu.
- Iako nije direktno obuhvaćena zonom zaštite, Buljarica je u samom centru područja, kao značajno močvarno stanište za migratorne ptice i za same ptice stanarice. To nas dovodi do izvanrednih mogućnosti za posmatranje ptica. Tako da su šanse za dodatne efekte i u samom zaleđu – velike – ističe on.
Rezervat u moru
Dušan Varda iz Mediteranskog centra za ekološki monitoring, organizacije koja je pored Grin hama i Crnogorskog društva ekologa, vodila projekat promocije budućeg zaštićenog područja, istakao je da je nemjerljiv značaj zaštićene zone na moru.
- Veliki je značaj proglašenje dva područja i trećeg koje je u planu. Crna Gora nije više jedina država na Mediteranu koja nema zaštićeno područje u moru. A dobit je višestruka, razni ekonomski i drugi benefiti sa jedne, a sa druge i sama priroda je na dobitku, jer se u takvim zonama obnavlja riblji fond – kazao je Varda.
Jedan od dva najveća kanala ima kopču sa morem
Njegova organizacija je minule tri godine učestvovala u edukaciji profesionalnih ribara.
- Kad im prvo kažemo da neće moći da ribare imaju otpor. Ali kada smo im pokazali kako funkcionišu slična područja u Hrvatskoj i Sloveniji i vide kako taj mali rezervat produkuje riblji fond koji se preliva van njega i kako na ivicama rezervata mogu da ulove više ribe nego što mogu da nađu na jednom mjestu, vrlo brzo su shvatili prednosti. Uostalom, zaštićeno područje je u nauci prepoznato kao dokazani i najučinkovitiji metod konzervacije i zaštite mora – zaključuje Varda.
Veće šanse za veliku kernju
Pored posidonije, morske biljke cvjetnice, na kojoj počiva čitav ekosistem podmorja, velika kernja, koja se nalazi i u logu parka prirode, bila je jedna od ključnih vrsta čijoj će obnovi populacije i staništa doprinijeti zaštićeno područje u moru.
- Velika kernja (Epinephelus marginatus) je krovni predator koji reguliše populacije drugih vrsta. Kada nestane takav grabljivac onda se remete razni lanci ishrane – pojašnjava Dušan Varda.
Pored činjenice da je cijenjena u kulinarstvu, kernji u prilog ne ide ni specifična biologija vrste.
Varda napominje da joj je potrebno gotovo pet godina da polno sazri, a jedna je od vrsta koja mijenja pol.
- Kernja, kirnja ili krnja, kako je ko zove, mora da poraste pola metra da bi mogla da se reprodukuje. Crna Gora je nekada bila najpoznatije područje na Jadranu po kernjama. Sada ima malih primjeraka, ali je još živa praksa da i one od 200 grama, nezavisno o kojoj je vrsti kernji riječ, završe na tanjiru – kaže sagovornik.
RECIKLAŽA: Osnovci će krnju „hraniti“ plastičnim bocama
Prema njegovim riječima, Park prirode ,,Katič“ bi trebalo da doprinese očuvanju ove vrste.
Tokom tri godine projekta, nevladine organizacije su uz podršku Partnerskog fonda za kritične vrste dosta radile na podizanju svijesti o značaju kernje. Svjedoče o tome urađene skulpture po restoranima, u gradu, a nedavno je i postavljen žičani kontejner za plastični otpad u njenom obliku u krugu osnovne škole u Petrovcu.
- Nadamo se da su i oni koji je love shvatili u čemu je problem i da bez nje u ekosistemu nema pravog razvoja biodiverziteta. Uostalom, kernja je jedna od vrsta koja efikasno eliminiše invazivne vrste, poput lionfisha koji postaje problem na Mediteranu, a mimo kernje, nema drugog prirodnog neprijatelja – ističe Varda.
Stari kanali
Na dva mjesta na buljaričkoj plaži zimi kad prorade potoci i napune polje, voda dalje kroz ostatke starih kanala nadire ka moru. Ovi nekada plovni putevi danas su zarasli i zasuti su nanosima, a jedan od razloga, pored protoka vremena, je i „tampon zona“ nastala početkom osamdesetih između močvare i mora.
Tada su velike količine šuta iz čitave budvanske opštine izranjavane zemljotresom, odlagane na Buljarici.
Ostao je do danas taj koridor, kojim se može proći i kolima do određene tačke. Dva ekosistema su tako udaljena, i spajaju ih stari kanali čije je proširenje i revitalizacija u planu, kako bi se stara konekcija učinila trajnom i konstantnom. U planu je izrada napera na ušću južnog kanala, kako bi se omogućio ulazak u kanale i spriječilo njegovo zasipanje koje more sa jakim jugom neminovno odradi.
Taj segment posla vodi Morsko dobro. Ono će, kako je definisano, biti upravljač i zaštićenih morskih područja, kojih je trenutno dva – Platamuni i Katič, a do kraja godine predloženo je da bude proglašen i treći - „Ostrvo Stari Ulcinj“.
