Na sjevernu hemisferu dolaze mračna vremena. Mrak polako pada i ljudi se postepeno navikavaju na njega. Ali tek kad se potpuno smrači shvatiće da su u mraku. Na još uvijek okrugloj Zemlji mrak prvo pada na istoku. Oni što gledaju ka zapadu ne vide da se na istoku smrkava, iako im na to već duže vrijeme skreću pažnju bljeskovi eksplozija u Siriji, Ukrajini, Gazi…
Najbrže se smrkava u zabitima i rupama. Tamo prvi saznaju da se smrkava. Oni van rupe ne vide mrak u rupi i ne čuju glasove iz nje, koji ih upozoravaju da se smrkava. Za njih i sve koji ne mogu prepoznati mrak evo kratkog opisa mračnih vremena. Mračna vremena su dobila ime po pomračenoj društvenoj svijesti.
U balkanskim zabitima od svijetlih vremena postoji samo nikad nedostignuta svijetla budućnost
U tom mraku pomračene svijesti ljudi su dezorijentisani. Pametni ućute ili su ućutkani, jer pomračenoj svijesti glas istine ne treba i smeta. U mračnim vremenima pametni su svi koji uspiju sačuvati svijest od pomračenja.
Mračna vremena počinju pravljenjem opšteg haosa, namjernim urušavanjem sistema pravnih i moralnih normi. Tada nestaje stid, pa zavlada glupost i bezakonje. Nestaje empatija, jer u mraku niko ne vidi tuđu muku. A time nestaje dobrota, poštenje, istina i pravda.
U mraku mračnih vremena ne vide se rezultati bilo kojeg rada. Svaki sistem vrijednosti izgubi značaj. U nauci, kulturi i politici zavladaju praznovjerja i primitivizmi svake vrste.
Bestidnici uživaju, jer u mraku mogu raditi ono od čega bi se na svijetlu stidjeli. Zaslijepljeni mržnjom najbolje se snalaze u mraku. I tada društvom zavladaju bestidnici zaslijepljeni mržnjom i njihovi poslušnici koji ne gledaju što i kako rade.
Čovjek gubi lični identitet. Nakon toga gubi i nadu. Njihovim gubitkom nestaje svaki smisao života i svijest o ljepoti življenja. Tada čovjek i njegov život ne vrijede ništa.
U mračnim vremenima se iznad nauke i kulture lako izdigne religija, koja nudi nadu u Boga i zagrobni život kao zamjenu za besmisleni život u mraku. Pored toga pojedincu daje kolektivni identitet. Zato vjerske institucije imaju veliku moć za kontrolu i pokretanje masa.
Osim toga one imaju podršku gospodara mraka, koji znaju da su ljudi bez nade veoma opasni, nepredvidivi i da se ne mogu kontrolisati. Za njih su opasni i oni koji se nadaju svijetloj budućnosti. A u mračnim vremenima jedino se može nadati Božjoj pomoći.
Mračni autoritarni režimi koji se služe haosom umjesto sistemom vrijednosti obilježje su mračnih vremena po kojem se ona pamte.
U tom mraku pomračene svijesti ljudi su dezorijentisani. Pametni ućute ili su ućutkani...
U mračnim vremenima sije se mržnja jer ona tada najbolje rađa. A industrija smrti postaje najprofitabilnija privredna grana. Fašističke ideologije koje prate mračna vremena uvijek generišu velike ratove. Zato su vatre u kojima gore likovi i djela umjetnika uvijek nagovještavale bljeskove eksplozija.
Uvijek zahladi kad pada mrak. Kod nas je osvježilo prije nekoliko godina. Taj mrak se mogao očekivati kad se već nije razdanilo za dvadesetak godina poslije svitanja.
U balkanskim zabitima od svijetlih vremena postoji samo nikad nedostignuta svijetla budućnost.Mračna sadašnjost je tu redovna pojava. Tu djecu straše mrakom koji može pojesti ljude. Taj običaj je vjerovatno ostatak prošlih mračnih vremena.
Svjetlost je simbol slobode u mračnim vremenima. Baš kao što slobodni ne vide svoju slobodu tako ni oni na svijetlu ne vide svjetlost. I tek kad ih izgube sjete se plavog neba i majskih zora.
Isto tako mračni tipovi misle da je mrak normalno stanje koje će trajati vječno. Ne znaju ili ne žele znati da poslije hladnih zimskih noći uvijek svane topla crvena majska zora.
