Kao primjer su navedeni mnogobrojni članci – o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, antifašizmu, Jasenovcu, ličnostima kao što su Jure Francetić i Ante Pavelić. Pokretači Facebook grupe koji su izazvali pravi mali virtuelni rat poručili su da je razlog za to “tiranija admina koji hrvatsku wikipediju drže u šakama”, piše Aljazeera.net.
U žestoku polemiku uključio se i hrvatski ministar obrazovanja Željko Jovanović pozvavši učenike da prepoznaju “falsificirane povijesne činjenice i obrate posebnu pažnju na relevantnost izvora na hr.wikipediji”.
Sukob oko sadržaja ‘nacionalnih’ wikipedija, pogotovo članaka koji govore o događajima i ličnostima koje se tiču istorija zemalja u regiji, nije nešto što se dešava samo u Hrvatskoj.
Prije više od tri godine, beogradski novinar Damjan Pavlica, koji je bio saradnik sr.wikipedije, na portalu Peščanik optužio je administratore za opstrukciju, uvrede i brisanje članaka koji govore o “bolnim temama novije srpske istorije”.
“S obzirom da tekstovi nisu autorizovani niti postoji vidljivo uredništvo, niko se ne može pozvati na odgovornost. “Mnogi misle da na Wikipediji može da piše ko šta hoće, što je samo donekle tačno. Na ovoj enciklopediji otvorenog sadržaja svako može da piše šta hoće, ali od napisanog ostaje samo ono što prođe kontrolu administratora”, napisao je tada Pavlica.
Znanje i pismenost administratora
Uloga i nadležnosti administratora najčešća je meta kritika kada se govori o konceptu besplatne, neprofitne enciklopedije koju može da piše bilo ko – od tinejdžera do profesora.
Postavlja se pitanje koliki je zaista njihov uticaj u kreiranju riznice znanja za kojom se često prvo poteže u potrazi za informacijama.
Sagovornik Al jazeere Ivan Brezak Brkan, internet strateg i urednik portala Netokracija, tvrdi da ako neko zaista želi da ima uticaj na Wikipediji – mora joj posvetiti određeno vrijeme.
“Administrator, odnosno moderator, postaje se sudjelovanjem i uređivanjem, stvaranjem sadržaja. Ovisno o ‘ocjenama’ stranica i posjećenosti te brojem kritika netko dobiva više ovlasti i utjecaja”, objašnjava.
Međutim, prema riječima Sanje Petkovske, autorice naučnog rada ‘Upotreba Vikipedije u istraživanju’, poznavanje oblasti niti elementarna pismenost onih koji mijenjaju sadržaje ili administriraju stranice ne može se provjeriti.
“S obzirom da tekstovi nisu autorizovani niti postoji vidljivo uredništvo, niko se ne može pozvati na odgovornost. To što se ovih dana događa sa hrvatskom Vikipedijom nije izolovani incident, već očekivana posledica toga kako Vikipedija funkcioniše. Globalna zajednica sastoji se od lokalnih nacionalnih autonomnih jedinica koje samostalno biraju svoje članove i administratore”, smatra Petkovska, doktorantkinja i istraživačica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Ko je ubio Julija Cezara
Ukoliko neko od korisnika enciklopedije prijavi da su određene informacije objavljene na Wikipediji netačne, opet se ‘lopta prebacuje’ administratorima koji revidiraju cijeli članak.
“Netačne informacije se mijenjaju tako da bilo tko može predložiti izmjenu pri čemu je onda revidiraju moderatori i administratori. Naravno, kao u svakom sistemu, oni s više iskustva će imati veći utjecaj”, upozorava Brezak Brkan.
Ipak, mnogi im zamjeraju da procedura traje predugo i da netačni podaci ostaju servirani korisnicima čak nekoliko godina.
Jedan od najpoznatijih slučajeva ‘prevare’ na Wikipediji je članak ‘Bicholim Conflict’, koji je bio online čak pet i po godina. U članku se govorilo o ratu koji se desio u Indiji između 1640. i 1641, što se uspostavilo kao totalna fikcija.
Ipak, stranica o izmišljenom ratu nije rekord Wikipedije.
Tekst o Gaisu Flaviusu Antoninusu, koji je opisan kao učesnik najpoznatijeg ubistva u istoriji – likvidaciji Julia Cezara, na Wikipediji je ‘stajao’ čak osam godina.
Izbrisan je tek prije dva mjeseca kada je utvrđeno da takva istorijska ličnost nikada nije ni postojala.
Petkovska smatra da reakcija na netačne podatke dolazi tek nakon što neka dezinformacija ‘obiđe svijet’ i kada se organizovano ukaže na grešku.
“Čak i tada, odluka o tome šta će biti smatrano za istinu ne zavisi od argumentacije – ako lokalni uređivački odbor nešto proglasi tačnim, to je tako”.
S druge strane, Đorđe Obradović, pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, naglašava da važnost nekih od internetskih platformi ne treba preuveličavati i smatrati da će naštetiti ugledu naroda i države zato što objave netačne informacije, propagandu, pa i govor mržnje.
I pored svih kritika, Wikipedia na engleskom jeziku smatra se najpouzdanijom, budući da ima najviše članaka na kojima radi najviše ljudi iz Wiki zajednice. Stranice engleske Wikipedije su očekivano i najčitanije.
Prema riječima profesora Obradovića, ideologije ima i na engleskim stranicama koje obrađuju zbivanja u Siriji, Libiji i Egiptu.
“U matematici su 2 više 2 uvijek 4, ali je li u Libiji svrgavanjem Gadafija nastalo bolje društvo ili nije, zavisi često o subjektivnosti, kulturi, obrazovanju, ideologiji, ciljevima, pa i predrasudama onih koji o tome pišu”, upozorava Obradović.
Sa ovakvim stavom se slaže i Brezak Brkan te navodi neke od kontroverzi i na engleskim stranicama.
Mnogi kao primjer nesavršenosti Wikipedije, ali i njenih korisnika, navode ‘incident’ iz 2009. godine. Tada je Shane Fitzgerald, student na Univerzitetu u Dublinu, dodao ‘poetičan’ ali netačan citat u članak o francuskom kompozitoru Mauriceu Jarreu, samo tri sata nakon što je Jarre preminuo.
Fitzgerald je, kako je tada rekao, želio ukazati na opasnost od toga da se novinari oslanjaju na informacije sa interneta.
Eksperiment je uspio, jer su mediji širom svijeta objavili upravo njegov izmišljeni citat u tekstovima posvećenim preminulom kompozitoru.
Iako su njegovi unosi izbrisani sa Wikipedije zbog nedostatka izvora, on je nakon mjesec dana javno rekao da je dodao lažne podatke, upozorivši da bi taj citat postao iistorijska činjenica da nije priznao šta je uradio.
Poznata izreka da iistoriju pišu pobjednici, u slučaju Wikipedije bi se mogla preformulisati da je ipak pišu administratori.
