Istraživanja koja radimo u Risnu više od jedne decenije imaju veliki značaj ne samo za arheologiju Crne Gore, jer je Risan, bez pretjerivanja, lokalitet koji je donio otkrića važna za evrosku i svjetsku arheologiju. I narednih godina on će biti predemet istraživanja, i zato je važno osnivanje Arheološkog centra u Palati Ivelić, koja će postati centar ne samo za poljske i crnogorske arheologe, već bi to trebalo da bude mjesto u kome će se okupljati kolege sa evropskih univerziteta, kazao je za Portal Analitika profesor dr Pjotr Diček iz Istraživačkog centra Varšavskog univerziteta.
Profesor Diček godinama sa kolegama sa Varšavskog univerziteta, na kome je direktor Centra za istraživanje antike jugoistočne Evrope, u saradnji sa crnogorskim arheolozima istražuje stari Teutin grad. U otkrivanje tajni Risna, on i arheološkinja Vilma Kovačević, rukovodilac istraživanja, iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, uključeni su od početka, kada se prije punih 13 godina krenulo sa iskopavanjima na lokalitetu Carine.
Inače, Centar za istraživanje antičke jugoistočne Evrope Univerziteta u Varšavi, pored Risna, trenutno istražuje još tri velika lokaliteta. To su Tanis u Rusiji, Novae u Bugarskoj i Skadar u Albaniji.
Dr Pjotr Diček ovih dana ponovo je u Crnoj Gori, a u okviru Dana Poljske u Crnoj Gori predstavio je knjigu u kojoj su sabrana otkrića tokom višegodišnjih istraživanja Risna. Ne skrivajući zadovoljstvo što je nakon ljetošnjih istraživanja ponovo ovdje, ističe da poljske i crnogorske arheologe čekaju nova otkrića. Risan je, kaže, ne samo antički biser Crne Gore, i dosadašnji nalazi su pokazali da je riječ o velikom centru koji je kontinuirano živio za vrijeme Ilira, Grka i Rimljana.
„Čini se da mnogi građani vaše države nisu svjesni značaja koji su donijela otkrića, ne samo u Risnu, jer cijeli ovaj prostor je bio važno političko, kulturno i ekonomsko stjecište u dalekoj prošlosti. S razlogom možete biti ponosni na baštinu. Mi se iz godine u godinu vraćamo istraživanjima u Risnu, jer se tu još mnogo toga može otkriti. Vjerovali ili ne, cijeli Risan, sve one kuće koje danas vidite, počivaju na starom antičkom gradu, kaže Diček.
ANALITIKA: Sve je krenulo od istraživanja perioda Ilira, od kraljice Teute. Što ste tokom godina rada otkrili upravo o ovom vremenu daleke nam prošlosti?
DIČEK: Riječ je o jednoj bogatoj kulturi snažnog identiteta. Ona se se prostirala na Baklanu na liniji sjever-jug, na oko 1.000 kilometara, a sa istoka na zapad više od 200 kilometara. Taj prostor je naseljavalo nekoliko desetina plemena, povezanih zajedničkim jezikom, običajima, vjerovanjima. Risan je bio prijestonica teritorije koja je pripadala velikom plemenu Ardeja. Vladari tog plemena su u pojedinim periodima vladali cijelom Ilirijom. Imali su dobru flotu, bavili se piratstvom, trgovinom. Rimljani su uvidjeli uticaj Ilira, Rimu su bile potrebni bezbjedni putevi i strateške tačke na kopnu. Došlo je do konflikta, do Prvog ilirskog rata. Rimljani su organizovali 50.000 vojnika i 200 brodova i krenuli na Ilire. U zimu 168. godine p.n.e. Rimljani osvajaju ovaj prostor i dijele Iliriju na tri dijela, a Risan je bio centar primorskog dijela.
Od starta smo istraživali ostatke odbrambenih zidova u Teutinoj prijestonici.Utvrđenje je bilo dugo čak kilometar, a zidovi su bili visoki između 10 i 12 metara. Bili su konstruisani od velikih blokova, široki čak dva metra i 60 centimetara.
ANALITIKA: Risan su naseljavali Iliri, Grci, Rimljani. Rekli ste da je to bio važan centar u kojem imamo svojevrsno preklapanje kultura...
DIČEK: Nije iznenađenje da su neka arhitektonska i urbanistička rješenja iz Grčke preuzimale i druge kulture. Kada posmatramo gradnju Rizona, imamo utisak kao da se radi o grčkom, a ne ilirskom gradu. Ona kvalitetna i korisna grčka rješenja su preuzimana, jer su podizala kvalitet života. To se vidi i u planiranju grada, i kada se pogledaju tipovi kuća. Ulice su se ukrštale pod pravim uglom.
Iz doba kraljice Teute sačuvana je jedna od glavnih ulica koja je vodila do rijeke. Kuće su bile organizovane u formi insule. Na jednoj strani imate magacine, u kojima je pronađen veliki broj amfora, dok je na drugoj karakter građevina drugačiji, što upućuje da je u pitanju stambena insula. Risan je bio veliki uređeni grad, imao je oko 5.000 stanovnika, bio pravi centar.
ANALITIKA: O životu u prošlosti mnogo se otkrije i na nekropolama. Znam da ste tokom istraživanja otkrili zanimljive nalaze u grobovima.
DIČEK: Kao u svakom antičkom gradu, pored grada živih imate „grad mrtvih“, na grčkom nazvan nekropolis. U Risnu su priroda i čovjek uništili antičke nekropole. U onima koje su očuvane, otkrili smo skelete, ali i pepeo. U grobovima, sa skeletima imamo ispod glave postavljen kamen, što je simbol vječnog sna. Imamo i grobove sa spaljenim tijelima, a urne su bile od stakla i kamena.
ANALITIKA: Otkriće koje je imalo najviše odijeka je ono o blagu kralja Balajosa. Na jednom mjestu otkrili ste mnogo novčića sa njegovim likom.
DIČEK: To jeste veliko otkriće jer smo pronašli čak 4.656 novčića, koji ukupno teže 15 kilograma, i to je do sada najveća skupina otkrivenih novčića iz trećeg vijeka p.n.e. Artur Evans je otkrio još 1870. godine u Risnu novčić misterioznog ilirskog kralja Balajosa. Na novcu je predstavljen profil kralja sa šeširom na glavi, a na naličju je boginja Artemida. Na novčićima je ime kralja napisano na grčkom, kao i titula - basileus. Interesantno je da su identični novčići kasnije pronađeni na Hvaru, Akvileji, Pulji i Kalabriji.
Artur Evans je pretpostavljao da je Balajos vladao od 168. do 135. godine p.n.e, ali je ova teorija za nas upitna. Mislimo da istaraživanja u Risnu pokazuju da je Balajos svoj novac kovao od 260. i 250. godine p.n.e. najdalje do 230. godine p.n.e. Znate, arheologija je fascinantna i zbog toga što, zahvaljujući nekom novom otkriću, možete drastično promijeniti ustaljeno mišljenje. No, ono što je važno jeste da je, zahvaljujući našim istraživanjima, nakon više od 2.000 godina, Balajos ugledao svjetlost dana.
ANALITIKA: Zanimljivo je još jedno otkriće, figurina boga Dionisa, koju ste pronašli ovog ljeta. Što nam možete reći o„risanskom“ Dionisu?
DIČEK: To su otkrića koja raduju arheologe. Pronašli smo ga na lokalitetu Carine, u sobi jedne kuće i očigledno da je bio u upotrebi u kućnom kultu. Figurina je visokog kvaliteta izrade, od bronze je, vrlo interesantna. Obično se Dionis prikazuje kao mladić, a ovaj iz Risna je radostan stariji čovjek. U pitanju je svojevrsna kombinacija, to je spoj Silvanusa, boga šume i Dionisa.
ANALITIKA: Da nešto kažemo i o Lipcima. Znam da ste bili na ovom lokalitetu, o kojem je pisao Pavle Mijović daleke 1961. godine. Što vi kažete za Lipce, što je specifičnost ovih crteža na stijeni?
DIČEK: Crteže u Lipcima nije jednostavno interpretirati. Mislim da su na zidu okapine predstavljena dva ciklusa. Prvi je povezan sa lovom i vjerovanjima vezanim za prirodu. Jelen je u većini kultura imao simboličko značenje i predstavljao je divljinu prirodnih sila. U Lipcima imamo stado jelena koje ide mirno na pašnjak, u pratnji dva jahača, najvjerovatnije na srnama. U Sibiru još uvijek postoje plemena koja krote i jašu srne. Vjerujem da se scena odnosi na rano proljeće, kada počinje period rađanja i da su srteži imali magijski karakter i predstavljali željenu harmoniju čovjeka i prirode.
Kada je u pitanju drugi ciklus, većina istraživača se slaže da je u pitanju predstava lađe.
Takođe, imamo simbole koji su najbliži svastici. Poseban problem predstavlja hronologija crteža. Imate hipotezu da oni datiraju od 15. do 8. vijeka p.n.e, a mi smo mišljenja da su nastali u 10. ili na početku 9. vijeka p.n.e.
ANALITIKA: Kažete da su Risan i njegova okolina neiscrpan izvor za arheologe. Vlada Crne Gore donijela je odluku da se Palata Ivelić u Risnu prepiše sa kotorske opštine na državu, u cilju osnivanja Međunarodnog arheološko-istraživačkog centra. Sredstva za renoviranje palate obezbijedio bi Varšavski univerzitet.
DIČEK: Dosadašnji rezultati istraživanja u Risnu daju nam nadu da nas tamo čeka još mnogo otkrića. Mi nastavljamo. Risan je za nas „nedovršena istorija“. Tek smo otkrili dio nje. Međunarodni centar će biti važan ne samo za crnogorske i poljske arheologe, već bi tu trebalo da se okupljaju kolege sa evropskih univerziteta, da se organizuju naučni skupovi. Ponavljam, Risan je nepresušan izvor. Ima tu još mnogo posla.
Suzana KAPETANOVIĆ
