Ana je postala dobitnica knjige „Kum“, dok je „Mendar“ pripao Damiru.
Nova knjiga je izdavačko preduzeće osnovano prije desetak godina u Podgorici, a do danas je objavila više stotina izdanja u deset različitih biblioteka i postala najveći distributer i izdavač knjiga u Crnoj Gori. U sklopu Nove knjige posluje lanac Gradskih knjižara, koje su ujedno najsnadbjevenije u Crnoj Gori, sa više od 30.000 naslova, kako domaćih izdavača, tako i izdavača iz regiona i šire. Knjižare se nalaze u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Igalu i Tivtu, a najveća se nalazi na Trgu Republike u Podgorici.
Mario Puzo: Kum
„Kum“ je kriminalistički roman američkog pisca Marija Puza, koji je prvi put izdat 1969. godine. Tema knjige je sicilijanska mafija, čije je sjedište bilo u Njujorku, a na čijem čelu je don Vito Korleone. Roman obuhvata period od 1945. do 1955. kao i vrijeme djetinjstva i starosti Vita Korleona. Veliki dio romana je baziran na istinitim događajima mafijaških porodica u Njujorku. Mario Puzo je rekao da knjiga nije o kriminalu, već o porodicama.
„Kum“, moderni klasik, je nezaboravna saga kriminala i korupcije, strasti i lojalnosti. To je priča o don Vitu Korleoneu, u kojoj dominira brilijantan i brutalan opis porodice Korleone.
„Kum“ pronalazi svoj put u našoj podsvijesti i postaje jedna od najprodavanijih knjiga u istoriji izdavaštva. Roman je bio inspiracija za tri filma. Nezaboravni likovi u krugu kriminalne porodice i dalje izdržavaju test vremena u priči mafijaškog podzemlja. Usponi i padovi, kao i dramatični raspleti u okviru porodice, ne ostavljaju ravnodušnim nikog od nas.
Nikola Nikolić: Meandar
U izdanju Nove knjige pojavio se novi, drugi roman mladog crnogorskog pisca Nikole Nikolića, pod nazivom „Meandar“. Riječ je o savremenoj prozi, tematski bliskoj aktuelnom društvenom trenutku, u kojoj je kroz prizmu glavnog junaka, konduktera sa diplomom fakulteta, dat prikaz sukoba načela i stvarnosti, kako na ličnom, tako i na širem planu.
Teoretičarka književnosti, profesorica Božena Jelušić, o „Meandru“ je zapisala sljedeće:
„Novi roman Nikole Nikolića generacijski je i društveno prepoznatljiva povijest mladog visokoškolca u potrazi za poslom i u sudaru sa kriminalom, ali i crnohumorna priča o meandru – lavirintu u kojem se naše društvo izgubilo i iz kojeg je izlaz moguć jedino u bajci. Simbolika meandra, kao linearnog oblika lavirinta, čini da Nikolićev roman čitamo kao potragu za narušenim skladom ličnosti junaka u uslovima ozbiljnih društvenih poremećaja. Zbog toga povlašćeno mjesto pripada psihološkim meandrima uzaludnosti i beznađa. Prikaz tih stanja slijedi jasnu motivacijsku liniju priče, ali se ipak sve okončava srećnim razrešenjem. Pitate se da nije riječ o sukobu motivacijskih načela, pa je autor namjerno napustio vjerovatnost priče u korist teze da su katarza i društveni preporod ipak mogući. Ako je tako, onda je Nikolićev roman angažovana priča mladog čovjeka u sudaru sa traumatičnom stvarnošću. Budući da su elementi humora i satire u kontrapunktu sa zgužvanim krajem u maniru bajke, ostaje i utisak gorke ironije kada je u pitanju izvjesnost izlaza iz lavirinta društvenih devijacija.“
Na novi Nikolićev roman osvrnuo se i poznati književnik Dragan Lakićević:
„Roman 'Meandar' predstavlja solilokvijum glavnog junaka koji u 'ja formi' pripoveda svoj život. Taj život je, naizgled i s početka, običan, ali u književnom postupku istrajnog 'samokazivanja' toka misli, reči, manifestacija potrage za smislom – dobija simbolične dimenzije i parabolične oznake. 'Duševne metamorfoze', registrovane u svakidašnjem miljeu, daju ovoj prozi zanimljiva značenja apsurda i donose jedan svež lik 'promašenog čoveka'.“
