Knjiga čine dvije cjeline - Mediteranski ciklus i Ostale pjesme.
- Ova knjiga Dragane Tripković, nosi gorčinu čijom odlukom živi i stvara. Pravilan posao je samo / sloboda, kaže. I gleda sopstveni trijumf bez borbe, da ne bi ušla u potirući proces oprosta. I tolerancije, koja stoji u svjetlosti homoidnog života i njegovog očaja... Vodi pjesmu do sažetosti u efektnom završetku, koji otkriva sve veličanstvene tragove trajanja. Nema pjesme koja ostavlja dilemu; svaka se ostrvi, kao potonji ubod toreadora u tijelo izmrcvarene životinje. Kad se završe stihovi, kao da se čeka njihov nastavak, kad je sve kazano ili viđeno jasno kao na bljesku munje, a ima još nešto što će novi bljesak otkriti u svom božanskom milosrđu – zapisao je pjesnik, pisac i publicista Mladen Lompar.

U svojoj recenziji, Goranović je zapisao:
- Postoji jedan sjajan stih u ovoj knjizi, koji ima više značenja: „Baš je dobro što stvari nestaju, jer mogu ponovo biti otkrivene.“ I opet, tako je još jedino s poezijom. Ona uvijek otkriva stvari kakve smo mislili da zaista nijesu. Nas, kakve nas vidi ta nepostojeća poezija. Vidi stvari kakve bi mogle biti, kakve će biti, jednom... Vrijedi biti na ovom putovanju. Jeste da je horizont koji nam se ukazuje najčešće Mediteran, ali kroz ove stihove susrijećemo i likove „sa tugom poljskih pjesnika“. Pa se sjetimo i pjesme „Domaći zadatak“ velikog Tadeuša Ruževiča „... ne opisuj Pariz / Lavov i Krakov / opiši svoje lice / po sjećanju / ne iz ogledala / u ogledalu možeš zamijeniti / istinu s njenim odrazom / ne opisuj anđela / opiši čovjeka / kojeg si sreo juče / opiši svoje lice / i podijeli sa mnom / njegov promjenljivi izraz...“ Upravo to radi Dragana Tripković. I zato možemo gledati kako pijesak lagano nestaje između korica knjige i počinje da se rasprostire po našem pamćenju.
Dragana Tripković rođena je 26. aprila 1984. godine na Cetnju. Završila je studij dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Jedna je od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK). Do sada su objavljene njene tri zbirke poezije: „Prevarena duša“ 2000. (KZP – Podgorica), „Ljubav je kad odeš“ 2005. godine (Plima – Ulcinj) i „Pjesme“ 2008. godine (Antibarbarus, Zagreb). Pjesme su joj prevođene na engleski, ruski, poljski, italijanski, njemački, letonski i albanski jezik. Saradnica je brojnih časopisa za književnost u zemlji i inostranstvu. Objavljene su joj drame „Biljke za kraj“ i „Smjena“. Drama „Smjena“ izvedena je u okviru projekta „19. decembar – Dan poslije“ u Fabrici raketa u Podgorici, u produkciji ATAK-a. Koautorka je dramskog komada „Poglavlja 23 i 24“ izvedenog prošle godine na FIAT-u. Dobitnica je više nagrada, među kojima i međunarodne nagrade Fondacije „Ana Lind“ za kratku priču 2012. i 2013. godine.