Iz Beograda: Violeta CVEJIĆ
Nakon izručenja Nasera Orića Bosni i Hercegovini, umjesto Srbiji, po čijoj je potjernici hapšen u Bernu, u Švajcarskoj, politički vrh u Srbiji postao je nervozan. Ta se nervoza prelila, jasno putem medija, i u javnost, prelamajući se oko pitanja da li premijer Aleksandar Vučić treba ili ne treba da ide 11. jula u Potočare na obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici. Premijer ne treba da ide u Srebrenicu na poklonjenje žrtvama,“jer poklonjenja nije bilo prema našim žrtvama”, smatra jedna struja, dok rezultati nekih anketa govore da bi to ipak trebao da učini.
Pored toga, svakodnevno se podsjeća da Srbija treba da se odredi prema Rezoluciji o Srebrenici čiji je inicijator Velika Britanija, a koju treba da usvoji Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Visoka temperatura: Cjelokupna situacija u kojoj se Srbija našla tumači se i kao test pred otvaranje pregovaračkih poglavlja sa EU, kao test spremnosti da se na djelu pokaže poštovanje potpisanih dokumenata o regionalnoj saradnji. Slučaj Orić jeste testiranje te saradnje i povjerenja čija je izgradnja trebalo da počne daleke 1995. godine potpisivanjem Dejtonskog sporazuma.
"Srbija je trošna lađa - što je veća bura lakše je potopiti. Kome to odgovara ne bih spekulisao, ali ne odgovara onima koji žele mir, prosperitet EU i Srbiju u NATO-u. London ovakve situacije koristi kao test za odmjeravanje temperature koja je u Srbiji izuzetno visoka", rekao je Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose Portalu Analitika.
Navodeći manje poznate činjenice o Oriću, Janjić podsjeća da je on bio pripadnik DB-a, pratilac Slobodana Miloševića dok se ovaj podizao na vlast. Janjić ocjenjuje da bi zbog toga Orić mogao biti "neprijatan svjedok za neke karijere u Srbiji". Zatim navodi da Orić sarađuje sa nelegalnim i kriminalnim mrežama u Srbiji, da je jedan od ozbiljnih izvora informacija o važnoj strukturi moći koja i danas postoji, mada nije jaka kao u doba Miloševića.
"Ovo sa Orićem će doći i proći, kao što je bilo i sa drugim slučajevima kada su uhapšeni pa pušteni Ejup Ganić i Jovan Divjak. Nove teme će dolaziti, ali stalna tema ostaje pitanje Kosova od čijih dešavanja treba da se odmaknemo onako kako to Evropa očekuje i pitanje unutrašnjih reformi sa kojima Evropa nije zadovoljna", kaže za Portal Analitika Aleksandar Popov iz Igmanske inicijative.
Obojica naših sagovornika značajna su za ovu temu jer se dugi niz godina bave unapređenjem regionalnih odnosa. Oni ističu da se potpisani protokoli moraju poštovati, za što je neophodno povjerenje.
Nepravda ili loš rad Tužilaštva?: I pored podataka o Oriću na koje podsjeća Janjić, ostaje otvoreno pitanje svrhe potjernica, jer je praksa pokazala da nije problem osumnjičene staviti na Interpolovu potjernicu i uhapsiti ih. Problem je njihovo naknadno puštanje i odgovor na pitanje - da li je posrijedi nepravda o kojoj govore političari u Srbiji ili loš rad Tužilaštva?
Janjić objašnjava da se većina tih potjernica, pa i ona protiv Ramuša Haradinaja tiče slučaja u kojima je već suđeno, dok je Oriću suđenje u BiH u toku.
"Na relaciji Beograd – Sarajevo bio je dogovor da se sudi po mjestu stanovanaja onoga ko je na optužnici. Međutim, taj princip nije ispoštovan. Imamo i neefikasne pravosudne organe u BiH i cijela priča se vrti u krug, jer nemamo povjerenja jedni u druge. Bez obzira šta se potpiše i dogovori, radi se onako kako svaka država smatra da je u njenom interesu i to nije dobro", ocijenio je Popov.
Janjić ukazuje i da je problem u srpskom Tužilaštvu.
"Srbija će iz cijelog slučaja imati nekoliko negativnih poena. Prvi je diskreditacija crvenih potjernica. Srbija će morati da mijenja tužilaštvo i da se oslobađa struktura kojima odgovara da se ljudi gone a ne uhvate. Srbija treba da se pripremi za otvaranje poglavlja 24 za pregovore sa EU.” On smatra da su ovim slučajem diskreditovani država i tužilaštvo, da Srbija više nema uticaja da se dočepa Orića, pa će morati, kako dodaje, sve informacije da dijeli sa sudom u Sarajevu i da pristane na poštovanje Protokola o saradnji sa BiH.
Međutim, slučaj je specifičan, jer Oriću u Hagu nije suđeno za konkretno krivično djelo - on je optužnice oslobođen zbog nedostatka dokaza. Sudija Volfgang Šomburg je jula 2008. godine ustanovio (kada je čitao oslobađajuću presudu za Orića) da je zločin nad Srbima u okolini Srebrenice počinjen, ali da nije bilo dokaza na osnovu kojih bi se Orić osudio.
Protiv Orića nije bilo svjedoka. Perma nekim izvorima, navodno, oni su iz nekog ili nekih razloga odustajali od svjedočenja.
Srbija je februara 2014. godine raspisala potjernicu za Orićem zbog sumnje da je 1992. godine počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva sa još četiri osobe u okolini Srebrenice. Tog krivičnog djela protiv njega nije bilo u haškoj optužnici.
Saradnja pod pritiskom: Stalna tenzija u međudržavnim odnosima između Srbije, BiH i Hrvatske naročito je prisutna kada je u pitanju hapšenje po optužnicama za ratne zločine i prebiranje po prošlosti. Zbog svega toga Velika Britanija je i inicirala donošenje rezolucije o Srebrenici koju treba da usvoji SB UN, dok su Njemačka i Velika Britanija pokrenule inicijativu da su BiH napravi funkcionalnom državom.
U oba slučaja Srbija ima veliku ulogu, jer treba da radi na smirivanju strasti koje su nastale među Srbima unutar Republike Srpske, sa jedne, i na uspostavljjanju dobrosusjedskih odnosa sa druge strane.
Po mišljenju Popova, ti se odnosi održavaju samo na formalnom nivou - kroz posjete srpskih zvaničnika Borisa Tadića, Ivice Dačića i Aleksandra Vučića Sarajevu i Banjaluci.
"Tačka spoticanja je odnos prema Srebrenici i odnos prema Miloradu Dodiku koji dovodi u pitanje opstanak BiH", naveo je Popov, ocjenjujući da je tenzija između Beograda i Zagreba pojačana kada je Vulin bio u Jadovnu, a uskoro će biti godišnjica Oluje što je novi povod za naša sporenja”, kaže sagovornik Portala Analitika.
On smatra da nervozu Srbije treba shvatiti kao paket pritisaka koji se digao oko godišnjice Srebrenice, a ustvari se tiče još nezavršenih pregovora oko Kosova i sporosti unutrašnjih reformi.
Drugi sagovornik smatra da Vučić uopšte ne treba da ide u Srebrenicu. "Srebrenica je polaganje računa iz morala i politike koje niko od lokalnih igrača nije prošao. Nema potrebe da se Vučić dokazuje da je on tu najbolji đak, a sigurno je da bi efekat tog odlaska promijenio odnos na ideološkoj sceni Srbije definitivno u korist rehabilitacije 90-tih", zaključio je Janjić.
Ipak, za oba naša sagovornika prioritet svih dešavanja je Kosovo, jer je ono uslov za nastavka evrointegracija, sok nas sve druge “bočne” priče vraćaju na zločine, prošlost i oživljavanje ultradesnice.
