Anonimni djelatnik iz Pres službe Demosa u pokušaju odbrane kredibiliteta svog predsjednika nije, izuzev salve uvredljivih etiketa na račun Pobjede, ponudio ni jednu relevantnu činjenicu kojom bi makar pokušao da opravda nepravilnosti i kršenja propisa u finansijskom odnosu Miodraga Lekića sa Demokratskim frontom i njegovim konstituentima u vremenu dok se nalazio na čelu tog saveza. Pune dvije i po godine.
Umjesto da konkretno odgovori na precizne navode i činjenice iz teksta, pres služba Demosa - poput zapleta u filmovima ,,True lies“ (Istinite laži) ili „Matrix“ - konfuznim saopštenjem kreira alternativnu, fiktivnu stvarnost u kome je glavni junak bezgrešni superheroj protiv kojeg je napravljena zavjera.
Jer je on, pogađate poentu Demosa, odabran da se bori protiv režima. Ili, kako Demos kaže: ,,to je pokušaj da od nekadašnje laži napravi sadašnju istinu jer smo očigledno označeni kao potencijalni problem nesmetanoj i neograničenoj vlasti Mila Đukanovića“.
Ako hoćemo da budemo precizni, u već pomenutom filmu ,,Matrix“ istina se utvrđuje uzimanjem plave ili crvene pilule. U stvarnom svijetu - na osnovu činjenica. Stoga je konzumiranje „pilule istine“ dobrovoljca iz Demosa bila uzaludna žrtva.
Jer, da je pres služba Demosa stvarno pročitala tekst Pobjede vidjela bi da su u njemu sadržani i relevantna dokumenta i relevantni izvori kao i gole činjenice. A činjenice su neumoljive. Dakle, Pobjeda je u svom istraživačkom tekstu, polazeći od negativnog izvještaja DRI za DNP za 2014. godinu u kojem je preko stotinu hiljada eura novaca poreskih obveznika (čitaj; naših para) potrošeno bez validne dokumentacije došla do podatka, da je to prouzrokovano najvećim dijelom netransparentnim finansiranjem centrale DF-a. One iste centrale na čijem se čelu nalazio Lekić sa svoja dva tehnička saradnika.
Da je DNP finansirala centralu DF-a na čijem čelu se nalazio Lekić, potvrdili su u posebnim izjavama za Pobjedu predsjednik te stranke Milan Kneživić i politička direktorka te stranke Dragana Glomazić Tadić. Najrelevantniji mogući izvori.
Knežević je čak i na svoje lično ime podigao kredit od 60 hiljada eura a njegov Front milion eura. Sve za finansiranje kampanje koju je vodio upravo Lekić. Ali o tome drugom prilikom. Sva strategija Demosa se svela na priču o apanaži od 5.000 eura za koju tvrde da je lažna i da je ta informacija ,,više puta demantovana od DF-a“. Što je apsolutno - netačno. Niko iz DF-a tu informaciju nije demantovao. Predsjednik DNP-a je čak - upitan direktno da li je Lekiću isplaćivana apanaža od 5.000 eura – precizno naveo da su oni finansirali centralu DF-a.
Dakle: sve što treba Miodrag Lekić, koji očito ima problem sa selektivnim pamćenjem, jeste da pita dojučerašnje kolege ko mu je i kako isplaćivao apanažu. A što se tiče uvredljivih kvalifikacija na račun Pobjede, to obično tako biva kod ovdašnjih političara nesposobnih da ostvare ciljeve koje su zacrtali – uvijek su im krivi neki drugi.
I, naravno, kad ih uhvatimo sa prstima u pekmezu, ni da se zacrvene. I na kraju: netačno je, kako tvrdi Demos, da je Pobjeda preuzela informaciju od Informera o visini apanaže za Lekića za vrijeme kampanje za predsjedničke izbore. Predsjednički izbori su bili u maju 2013. godine a Informer je počeo da izlazi u martu 2014. godine. Ili da ponovo gledamo novu verziju ,,Matrixa“? U naučno-fantastičnom žanru je i to moguće.
