Odgovor na pitanje ko je lobirao za Milorada Dodika može dati jedino predsjednik Vlade Milojko Spajić, koji je ovih dana boravio u Abu Dabiju. Moguće da su mu domaćini nešto rekli jer je na čelu Interpola njihov predstavnik – UAE, kazao u izjavi za Pobjedu bivši crnogorski diplomata Željko Perović, odgovarajući na pitanje koji organ crnogorske vlasti je podržao predsjednika entiteta BiH Republika Srpska.
Hrvatski analitičar Davor Đenero za Pobjedu kaže da Dodiku nije pomagao samo bivši DF, nego i Demokrate koje vode Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa da trag vodi direktno do njih.
Podsjećamo da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u petak kazao Vijestima da su mu prijatelji, “bliski ljudima u Crnoj Gori“, prenijeli da se Podgorica bila angažovala da Interpol ne raspiše potjernicu za njim.
Na opasku da je Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore saopštilo juče da Vlada i diplomate nijesu učestvovali u tome, Dodik je odgovorio:
„Pa ne znam, ali… Možda sam bio pogrešno informisan. To nek oni objasne. Ako jesu – hvala im; ako nijesu – hvala, zapamtiću“.
Dodao je da su mu “neki ozbiljni ljudi“, za koje, kako je naveo, cijeni da su “bliski ljudima u Crnoj Gori“, rekli da je i iz Crne Gore nešto rađeno povodom njegovog slučaja.
“Ali, evo, ako demantuje tako moćno ministarstvo, kao što je spoljnih poslova – izvinjavam se što sam ih doveo u poziciju da demantuju“.
Upitan kojim su ljudima u Crnoj Gori bliski oni koji su mu prenijeli informaciju o navodnoj pomoći Podgorice, Dodik je poručio:
„Ma daj, nemojte sad ovdje voditi istražni postupak… Imam neke prijatelje koji su mi iz nekih života, ali okej – nijesam se čuo s njima poslije, pa ne mogu reći ni ovo, ni ono. Ali cijenim da je Ministarstvo informisanije nego ja. Hvala im. Ali imali su očigledno potrebu da se ograde. To je njihov problem. Želim ljudima u Crnoj Gori sve najbolje“.
Ni Interpol Podgorica, ni ambasadori
Na tu izjavu Dodika reagovao je ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović koji je odbacio te tvrdnje i saopštio da se crnogorska Vlada i diplomate nijesu angažovali da Dodik ne bude na potjernici Interpola.
NCB Interpol Podgorica nije komunicirao sa Generalnim sekretarijatom Interpola u slučaju predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, jer na to ima pravo samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore, saopšteno je CdM-u iz NCB Interpola Podgorica.
Odgovarajući na pitanje da li je tačno da je i Crna Gora bila uključena u proces da Dodik ne bude na potjernici Interpola, iz NCB Interpol Podgorica tvrde da ovaj slučaj nije u njihovoj nadležnosti.
“Navedeno pitanje nije u nadležnosti Uprave policije, imajući u vidu da Milorad Dodik nije državljanin Crne Gore”, kazali su iz Interpola Podgorica.
Uz to, dodali su, Crna Gora trenutno nema oficira za vezu pri Generalnom sekretarijatu Interpola u Lionu.
“NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju sa Generalnim sekretarijatom Interpola u konkretnom slučaju, jer na to ima pravo samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore”, zaključili su iz Uprave policije.
Perović poručuje da treba vjerovati Dodikovim izjavama, ali i izjavama crnogorskog šefa diplomatije Ervina Ibrahimovića.
“Da su određeni predstavnici crnogorske vlasti zajedno sa Srbijom, Mađarskom i Rusijom bili angažovani kako Interpol ne bi odobrio raspisivanje crvene potjernice za njihovim prijateljima iz Republike Srpske, treba vjerovati obojici. Izgleda da Dodik to bolje zna. Inače, zašto bi hvalio Crnu Goru. On nije ni tvrdio da je za to lobirala crnogorska diplomatska mreža. Možda treba pitati predsjednika Vlade, koji je ovih dana boravio u Abu Dabiju. Moguće da su mu domaćini nešto rekli jer je na čelu Interpola njihov predstavnik. Inače, UAE nakon prošlogodišnje posjete predsjednika Srbije, nijesu prihvatile ni Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici. Isto tako treba vjerovati i našem ministru inostranih poslova da ostaje posvećen politici vladavine prava, jačanja dobrosusjedskih odnosa i evropske integracije Crne Gore”, poručuje Perović.
Đenero priznaje da nema „insajderskih“ informacija, ali da je jasno i to da niko nije ni sumnjao da bi ministar Ervin Ibrahimović lobirao diplomatskim kanalima za odbacivanje potjernice Bosne i Hercegovine za Dodikom.
“Jasno je, međutim, i to da nije nužno da se lobiranje odvijalo posredstvom diplomatske mreže, nego da je daleko vjerovatnije, ako je uključenosti Crne Gore u sprečavanju raspisivanja potjernice za Dodikom bilo, da je to činilo Ministarstvo unutrašnjih poslova. A jasno vam je i to da se svi patogeni uticaji režima u Beogradu prema Crnoj Gori ne odvijaju samo posredstvom mreže bivšeg Demokratskog fronta, nego da i Bečićevi Demokrate rado „daju ruku“ u takvim poslovima. Znamo li da je bezbjednosni sistem u Crnoj Gori u velikoj mjeri pod kontrolom Demokrata, a da je na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova njihov član Danilo Šaranović, čini se da se trag sam po sebi nameće”, kaže Đenero.
Urušavanje
Upozorava da odbrana Dodika urušava međunarodni imidž Crne Gore.
“Izvršna vlast unutar koje kojekakvi Mandići, Kneževići i Bečići imaju veto snagu i kontrolnu moć ne može funkcionisati kao relevantan akter i ne može dugo graditi privid evropskoga usmjerenja. Koliko god se sada posvađani dvojac Milatović–Spajić trudio stvarati privid o tome da Crna Gora s njihovom izvršnom vlašću, zavisnom o autoritarnom režimu Aleksandra Vučića, napreduje prema članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji, jasno je da stvarnog povjerenja u takvu vlast jednostavno ne može biti. Vidi se to, uostalom, i po tome što Albanija, koja je daleko nakon Crne Gore započela proces pristupanja Evropskoj uniji, sada uživa veće povjerenje administracije u Briselu, pa je zato Tirana i dobila Kancelariju Evropskog parlamenta za Zapadni Balkan, iako su se vlasti u Crnoj Gori nadale da će ta kancelarija biti otvorena u Podgorici. Bez isključivanja nosilaca veto vlasti iz administracije u Crnoj Gori, ekscesi poput onih sa Dodikom, od primanja Dodika u kabinetu Andrije Mandića, do „viteške borbe“ protiv toga da on bude na Interpolovoj potjernici, neumitno će se i stalno događati. A s takvim incidentima nema pravog napretka prema članstvu u EU, pogotovo ne u uslovima kad je interes Brisela za proširenje ponovno opao”, poručuje Đenero.
Ukazuje da je igra s Interpolom opasna jer su korumpirane strukture u toj organizaciji možda zaustavile raspisivanje potjernice za Dodikom, ali da je Dodik istovremeno postao persona non grata u Austriji, koja je dobila novu ozbiljnu administraciju, ali i Njemačkoj, u kojoj će nova administracija s velikim ambicijama uskoro preuzeti zemlju.
“Mandić, Knežević i Bečić već jesu nepoželjni u Hrvatskoj, a ovakvom igrom samo mogu proširiti krug zemalja u koje neće moći ući. A to sigurno nije dokaz međunarodnog renomea zemlje u kojoj su javni funkcioneri”, poručuje Đenero.
Izlivi nacionalizma
Podrška srpskom nacionalizmu se ovih dana nastavlja i kroz šokantne izjave paroha Srpske pravoslavne crkve Mijajla Backovića. Naime, do sporne izjave je došlo prilikom gostovanja na TV Prva kad je Backović izjavio da su se do rata katolici u tom dijelu Crnogorskog primorja izjašnjavali kao ,,Bokelji ili Srbi“.
“Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih Rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati... Ne osporavam pravo da se izjašnjavaju kako žele, ali govorim o projektu”, rekao je tada Backović.
Perović kaže da se od dolaska na vlast avgustovskih “oslobodilaca“ tenzije stalno podupiru i želi se od Boke napraviti ono što nikada nije bila.
“Osim ljepote, kroz cijelu svoju istoriju za Boku je najkarakterističnija njena multikulturalnost, međuetnički i međuvjerski sklad i tolerantnost. Kao i otvorenost i internacionalizam. I u najtežim momentima, za vrijeme ratova, Bokelji starosjedioci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i svi ostali koji su pristizali i bivali svesrdno primani uklapali su se u taj milje poštovanja drugosti, komšijskih odnosa, prijateljstava. Nažalost, nekome to nije odgovaralo i posljednjih nekoliko decenija, jačanjem nacionalizma, oživljavanjem nazadnih, retrogradnih i štetnih velikodržavnih ideja, želi se urušiti upravo ono najbolje u Boki. Naročito je to vidljivo posljednjih nekoliko godina, tačnije od dolaska na vlast avgustovskih ,,oslobodilaca“. Od tada se tenzije stalno podupiru i želi se od Boke napraviti ono što nikada nije bila. Nekadašnji pripadnik ozloglašene 63. padobranske jedinice zaogurnut u popovsku mantiju crkve koja pospješuje podjele, potiče tenzije i navlači novo ruho tradicionalno mirne Boke, najistaknutiji je predstavnik. Upravo je obrnuto, ne kroatizira se Boka, već pop Backović, kao glavni izvršilac politike koja cijelu Crnu Goru pet posljednjih godina terorizira, je samo glavni organizator i izvršilac politike srbizacije Boke, ali i cijele Crne Gore. Politika koja svakim danom doživljava sunovrat tamo odakle je i krenula, u Srbiji, gdje opštenarodni bunt predvođen najboljim dijelom populacije, svojom mladošću, razobličava nacionalističku i koruptivnu vlast, pristiže i u Crnu Goru. Crnogorska vlast, posebno onaj njen najuticajniji dio, čiji je pripadnik pop-padobranac, to ne želi da vidi. Držeći se grčevito za skute beogradskog vlastodršca, daju sve od sebe da i ono malo građanskog, procrnogorskog i proevropskog uruše do kraja”, poručuje Perović.
Đenero smatra da strašna činjenica da akter s takvom „tradicijom“ provokacija, kakvu ima taj Mijajlo Backović upravlja poslovima Crkve Srbije u Tivtu, gradu sa najsnažnijom hrvatskom zajednicom u Boki.
“Nikoga više ne čudi to što se u takvim gradovima za nosioce lokalne vlasti nameću akteri poput Ivana Vujovića, koji vjerovatno misli da „im je Backović baš dobro rekao“, ali se, ipak, zbog odnosa snaga morao blago distancirati od istomišljenika. Tandem Backović-Vujović, dakle nosioci „duhovne“ i „svjetovne“ vlasti u Tivtu, koji bi trebao biti multikulturni grad, nijesu baš reklama za priču o tome kako je Crna Gora efikasno zaštitila manjinsku zajednicu, pa niti pokriće za ono što je prilikom posjeta Crnoj Gori nedavno govorio trenutni hrvatski predsjednik, naime da je hrvatska manjinska zajednica u Crnoj Gori zaštićena bolje negoli u ostalim susjednim državama. Hrvatska zajednica u Boki pod strašnim je pritiskom, ali ne Crnogoraca, nego oni koji istovremeno proganjaju i pripadnike crnogorske, većinske zajednice, a u ime velikosrpstva, odnosno sada „srbosvjetstva“, kaže Đenero.
Poručuje da je hrvatska zajednica u Boki visoko integrisana u crnogorsku suverenističku zajednicu i njeno vođstvo, sa Adrijanom Vuksanovićem, uspješno sprovodi politiku konstitucionalnog patriotizma.
“Taj crnogorski konstitucionalni patriotizam sve te Backoviće samo podstiče na dodatnu agresivnost u njihovoj velikosrpskoj retorici”, zaključuje hrvatski analitičar.
