Kompleksnost oblikovanja zajedničke evropske bezbjednosne politike opterećuju i ograničeni kapaciteti EU i NATO-a da adekvatno odgovore na savremene izazove, uz potrebu da zemlje regiona preciznije definišu svoje bezbjednosne prioritete i ojačaju otpornost na spoljne uticaje, dio je akcenata iz nove emisije Građanskog ugla Centra za građansko obrazovanje (CGO) na TV E, u kojoj je Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, razgovarala sa Antom Kotromanovićem, bivšim ministrom odbrane Hrvatske, admiralom Draganom Samardžićem, nekadašnjim načelnikom Generalštaba Vojske Crne Gore, Igorom Novakovićem iz ISAC fonda iz Srbije i Sandijem Dizdarevićem, profesorom kriminalističke psihologije iz Bosne i Hercegovine.
Ante Kotromanović, bivši ministar odbrane Hrvatske, cijeni da je Bijela knjiga, dokument kojim Evropska unija objelodanjuje svoju odbrambenu strategiju, “tešku” 800 miliona EUR, teško ostvariva i ne vidi kako ta sredstva mogu da se obezbijede ukoliko se ne štampa novac. Podsjećajući da procesi nabavke traju godinama, on je izrazio sumnju da se to može obaviti u roku od pet godina, kako se tom strategijom planira.
“Treba vidjeti koje su potrebe svake zemlje pojedinačno i onda to ukomponovati u jedan zajednički plan”, savjetuje Kotromanović.
Igor Novaković, iz ISAC fonda, ukazuje kaže kako je planirano da najveći dio sredstava dođe iz zaduživanja.
“Sklanja se ono ograničenje iz Pakta za rast i stabilnost i daje se sloboda državama članicama da uvećaju budžetski deficit za 1,5% koji će biti izdvajani za odbranu”, kaže Novaković.
Pojašnjava da je to “ukupno oko 650 milijardi, plus 150 milijardi za novi instrument EU - Security Agreement for Europe (SAFE). Na kraju, biće opredijeljeno još oko 100 milijardi, uglavnom za tehnologije dualne namjene, tako da se mogu koristiti i u civilne i u vojne svrhe”.
Na pitanje kako je moguće realizovati takav projekat, s obzirom i na disonantne glasove među članicama EU, admiral Dragan Samardžić podsjeća na riječi generala Ajzenhauera, prvog vrhovnog komandanta savezničkih snaga, prilikom osnivanja NATO-a. “Ako se američke trupe, koje su sad odvedene na evropsko tlo zbog nacionalne bezbijednosti, ne vrate na tlo Amerike za deset godina, ovaj projekat je propao”, čime je Ajzenhauer htio poručiti da je ulazak tih trupa bio samo jedna pauza, koja bi omogućila da Evropa stekne sposobnost da se sama brine o svojoj bezbijednosti.
“Međutim, vidjeli smo da je poslije nastupio period hladnog rata i da su te trupe ostale do danas. Evropa je zaspala poslije Berlinskog zida, čak je bilo i ideja da se ukine NATO“, kazao je Samardžić.
On je ocijenio da je dolazak Trampa dobar za buđenje Evrope.
„Ovo što sad radi Evropa je plan B, a plan A je NATO. Nakon Trampovog mandata, NATO će vojno ojačati, a politički će oslabiti”, tvrdi Samardžić.
Kotromanović smatra da je vrlo teško definisati zajedničku bezbjednosnu evropsku politiku, a kao ključni problem vidi 27 zemalja sa 27 različitih interesa.
“Usaglašavanje ide teško, a vidimo heterogenu EU sa uvijek izdvojenim mišljenjima. Nisam siguran da su ljudi koji su planeri u Uniji, koji nas predstavljaju, svjesni što to znači”, kaže Kotromanović i ističe da se osjeća nedostatak vođstva, kao i da više nema lidera ne samo u EU, nego i u svijetu.
On vjeruje da će NATO opstati, uprkos tome što ga ugrožavaju SAD, zemlja koja ga je osnovala.
“U Bijeloj knjizi, a i u saopštenjima, jasno se kaže da ovo nije zamjena za NATO. Ovdje se radi o jačanju sposobnosti i otpornosti. Moramo razviti kapacitete da u mnogim stvarima, u kriznim trenucima, odbrambena industrija ne zavisi od zemalja izvan Evrope,” poručuje on.
Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije u BiH, ukazao je na značaj Kopenhaške škole koja je često zanemarena.
“Od 70-ih godina EU se fokusirala na nešto na što se ne fokusira - na vojne doktrine, za razliku od velikih zemalja poput Rusije i SAD-a, koje su ulagali u vojne industrije, upravo po principu državnih preduzeća koja se lako mogu prebaciti na potrebe za eventualne sukobe”, kaže on.
Navodi i jednu zanimljivost.
“Od 1948. godine, kada smo imali prvu inicijativu za stvaranje zajedničkih štitova pet zemalja EU, koja nije realizovana, mi do danas imamo samo pisane inicijative bez konkretnih pokazatelja na terenu. To ukazuje na distinkciju između političkog liderstva EU, odnosno na realne mogućnosti država članica po pitanju i vojske i policije i generalno bezbjednosti”, kaže Dizdarević.
Novaković podvlači značaj pitanja vojnih nabavki, odnosno opreme koja dolaze izvan Evrope.
„Neke države će insistirati da i dalje imaju nabavke iz SAD-a, što će i sam Vašington gurati. Tu se otvara niz pitanja na koje sada nemamo odgovor“, kazao je on.
Admiral Samardžić je stava da je nemoguće formirati evropske snage.
„Ne vidim način da se to desi. Članice EU su članice NATO-a, to su iste zemlje, i ne vidim smisao za to dok imate NATO, koja je ozbiljna organizacija, šira od EU i u kojoj participira SAD, kao najsnažnija svjetska sila. Vjerujem da će NATO opstati, kao i da će i SAD ostati dio NATO-a i da će to funkcionisati. Na koji način, to ćemo vidjeti“, ocijenio je on.
Na pitanje koliko se izmijenila bezbjednosna arhitektura ulaskom Finske i Švedske u NATO, Dizdarević kaže da to nije samo pitanje napuštanja neutralnosti, nego i interesnih sfera, apostrofirajući kao povod agresiju Ruske federacije na Ukrajinu.
“Upravo je to moment kada, s jedne strane EU nastoji dati veću samostalnost vlastitoj politici i odbrambenim snagama, ostajući partner NATO-a u punom smislu, a s druge strane, poslije 20 i više godina shvata moć koju je Ruska federacija premrežila, kroz različite vrste uticajane samo po zemljama EU, već i po zemljama kandidatima, prije svega zemljama Zapadnog Balkana”, kaže Dizdarević.
Novaković tvrdi da su Finska i Švedska godinama bile u geopolitičkom zapećku.
“Ali sa otapanjem leda na Arktiku i otvaranjem Pomorskog puta, koji potencijalno i Kina i Rusija mogu koristiti, raste i značaj Arktika, i one sad više nisu u sjenci, već su u zaleđu svega toga”, kaže on i dodaje da “već imamo i jedan novi geopolitički plovni put, koji će biti maksimalno iskorišćentokom sljedeće decenije, a Grenland, kao Island do sad, postaje najveći nosač aviona na svijetu”.
Na konstataciju da trenutna geopolitička situacija ide na ruku zemljama Zapadnog Balkana, jer EU ima više interesovanja za proširenje, Novaković ukazuje da je proces integracija u Srbiji zamrznut i da već tri godine nije otvoren nijedan klaster. U osvrtu na višemjesečne proteste, odbacio je mogućnost da se radi o obojenoj revoluciji.
“Studentski zahtjevi su nešto što je u fundament zajednice - a to je vadavina prava”, ocijenio je, primjećujući i na protestima nema zastava EU.
Na to je Kotromanović dodao da “kako Vučić ima načelan stav da hoće u EU, tako i EU ima načelan stav da hoće poduprijeti proces integracije, a niko ništa ne radi da se to desi.” Novaković smatra da je i u ovakvoj situaciji za Srbiju dobro da je kandidat, jer veliki dio investicija dolazi iz EU i ona ima neometan pristup drugim tržištima, ali i da je za EU je dobro što je Srbija kandidat što se pokazalo, na primjer, tokom migrantske krize.
Novaković vidi dvije opcije kao epilog protesta u Srbiji – nova vlada ili izbori, ali ostavlja otvoreno pitanje reakcije onih koji protestuju i koji su skoncentrisani samo na ispunjavanje zahtjeva, uz ocjenu da oba scenarija mogu voditi ka novom talasu nemira i nadu da neće doći do prelivanja u susjedne države.
Dosta toga zavisi od međunarodne zajednice, vjeruje Samardžić, koji podsjeća da je samo nekoliko godina nakon završetka II svjetskog rata formiran NATO, a da smo 30 godina poslije Dejtona na ivici sukoba koji bi se razbuktao da nije međunarodne zajednice koja u Bosni i na Kosovu čuva mir. On naglašava da većeg strateškog cilja od ulaska u EU za Crnu Goru nema, a kada je u pitanju region, nema većeg cilja od stabilne i demokratske Srbije.
Dizdarević je izrazio saglasnost sa izjavom admirala Samardžića o značaju demokratske Srbije za region. U osvrtu na krizu u BiH, koja se smatra najvećom u posljednjih 30 godina i moguće razriješenje, on kaže da svako ko je osumnjičen za bilo koje krivično djelo mora biti odgovoran pred pravosudnim institucijama.
“Ukoliko BiH ne uradi što mora uraditi, a to je lišvanja slobode svih onih osoba koje su osumnjičene za počinjena krivična djela, autoritet tih institucija će biti upitan”, poručuje Dizdarević.
Govoreći o zatezanju odnosa Crne Gore i Hrvatske, admiral Samardžić je naveo da žali zbog bespotrebne Rezolucije o Jasenovcu i pita se da li smo spremni za zatvaranje Poglavlja 31, jer ne vidi jasnu politiku niti ozbiljnu analizu šta Crna Gora treba da uradi. Kotrmanović je podvukao koliko je Hrvatska iskreno pomagala i željela i želi da Crna Gora uđe u Unije, ali i da ne shvata kako je moguće da je pod takvim uticajem, kako je rekao “šizofrene” politike Vučića koji se miješa u unutrašnju politiku susjednih zemalja.
Na pitanje da li je novi Plan rasta i podrške od 6 milijardi EUR za Zapadni Balkan pokušaj odgovora na uticaj Rusije, Kine i Turske, Novaković kaže da jeste, ali da je pitanje da li je uspješan, jer se radi o relativno maloj sumi novca, a o ozbiljnim uslovljavanjima da bi se taj novac dobio.Kotromanović ukazuje i da je teško zaustaviti uticaj Kine koja je ozbiljna sila.
„Zato moramo biti mudri, mi male zemlje, i voditi računa o vlastitom interesu. Moramo predvidjeti šta se dešava i sačuvati naše interese“, zaključuje on.
