Knjigu "Pukovniku nema ko da piše" dobila je Aleksandra Kračković dok je "Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici" pripao Dejani Kecojević.
Nova knjiga je izdavačko preduzeće osnovano prije desetak godina u Podgorici, a do danas je objavila više stotina izdanja u deset različitih biblioteka i postala najveći distributer i izdavač knjiga u Crnoj Gori. U sklopu Nove knjige posluje lanac Gradskih knjižara, koje su ujedno najsnadbjevenije u Crnoj Gori, sa više od 30.000 naslova, kako domaćih izdavača, tako i izdavača iz regiona i šire. Knjižare se nalaze u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Igalu, Tivtu i Petrovcu, a najveća se nalazi na Trgu Republike u Podgorici.

"Jedan ostarjeli pukovnik neimenovanog mjesta na Karibima ima samo sjećanja i jednog izgladnjelog i usukanog pijetla. Pa, ipak, ili upravo zbog toga, taj pijetao je predmet bezuslovne ljubavi svog vlasnika, ostarjelog pukovnika koji ne samo da nema ko da mu piše, nego takoreći nema ni šta da jede. Neće, međutim, ni da skuva pijetla, a neće ni da ga proda.
Ovaj obimom neveliki roman govori o dubini usamljenosti, ali i o najdubljoj ljubavi. Govori o nepokolebljivosti, istrajnosti i o beznadežnom poštenju. Zbog toga pukovnikova žena prigovara, a on nju svejedno sanja i poslije pedeset godina braka, iako pored nje ne može da spava, jer ona teško diše jer su joj pluća oboljela..." Silvia Monros-Stojaković

Radnja je smještena u poznatu četvrt Madrida, a disleksični Rodrigo Montalvo je glavni lik.
Njegova djeca, žena i njegov mačak koji laje, su njegov život. Zaposlen je kod oca u gigantskoj porodičnoj kompaniji. On je srećan čovjek. Ili je barem tako vjerovao. Sve do jednog dana kada psihijatar, njegov zet, dijagnozom izazove sumnju. I svijet se odjednom okreće naglavačke.
Naš junak želi da sazna šta nije u redu, i počinje konsultacije sa psiholozima, psihijatrima, hipnotizerima i iscjeliteljima, koji nude urnebesna rješenja. Ali najveće iznenađenje dolazi na kraju, od onog od koga najmanje očekujete.
Rodrigo Munjos Avia će vas istovremeno nasmijati, ali i zamisliti. On izuzetno duhovito i neuvijeno karikira akademsku analizu, psihijatre i psihologe, a u isto vrijeme uzdiže vrijednosti porodičnog života, ljubavi, podrške. Roman šalje poruku da nas prepreke u životu ne smiju pokolebati i da moramo ići naprijed, s vjerom u sebe. A smijeh je za to najbolja terapija.