Kako je u jednoj od kritika zapisao Pavle Goranović, poezija Ljubete Labovića jedna je od „nepročitanih“ književnih avantura u našoj književnosti.
- Razlozi za to su uobičajeni: često kvalitetne knjige nijesu pratila i kvalitetna (ili bilo kakva) tumačenja. Labovićev rukopis „Nedostajanje“ karakteriše potpuna vjera u poeziju i njene mogućnosti, u poetsko objašnjenje stvari i pojava, čitavog čovjekovog bitisanja. Ili kako to Božo Koprivica lucidno formuliše – ovdje je prisutna nesvakidašnja „radost pjevanja“. Jedino nam poezija omogućava da vidimo „sanjana savršenstva“ i definišemo svijet iz prostora sna. Za Labovića kao da nema ništa izvan poezije i zato se sve tumači pomoću svojih ili citiranih stihova. Uvijek spreman na dijalog sa tajnim znakovima različitih literatura, ustvari na dijalog sa znamenitim prethodnicima čija književna iskustva baštini, autor ispisuje stranice koje ga svrstavaju među rijetke protagoniste crnogorske književne scene koji stvaraju sa izrazitom autopetičkom sviješću. Očigledno je Labovićeva poezija pisana strpljivo, red po red, sa stalnim preispitivanjem sopstvenog glasa - zapisao je Goranović.
Ljubeta Labović rođen je 1956. godine u Barama Kraljskim. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Podgorici, a studirao je na grupi za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Labović piše i objavljuje poeziju, prozu i eseje o poeziji. Objavljivao je u časopisima ARS, Poezija, Romboid, Poeteka, Vestnik, Ljetopis crnogorski, Apokalipsa, Ex Symposion, Poetikon, Quorum, Eccerman, Strane i dr. Objavio je knjige poezije i lirske proze „Tanatoide/oblici smrti“ (1987), „Gospodar kaveza“ (1997), „Nedostajanje“ (2004), „Chambre interiure/Unutrašnja soba“ – dvojezično crnogorsko-francusko izdanje (2010), „Neću da se budim“ (2011), „Rasipanje biblioteke“ (2015) i „Epistolarni odlomci za Silviju“ (2016). Bio je umjetnički direktor Ratkovićevih večeri poezije od 2007. do 2010. godine, pokretač i urednik biblioteke „Ratkovićeve večeri poezije“. Učestvovao je na mnogobrojnim regionalnim i međunarodnim susretima pisaca kao i na i književnim festivalima – Voix Vives/Živi glasovi (Set, Francuska), Europoetika (Budimpešta), Stih u regiji (Hrvatska), Sarajevski dani poezije (BiH), Republika poezija (Beobrad, Srbija) zatim Grad teatar Budva, Barski ljetopis. Osim u Crnoj Gori, gdje je zastupljen u najznačajnijim antologijama i pjesničkim izborima, poezija mu je objavljena i u cjelovitim antologijama u Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Makedoniji kao i u mnogim regionalnim i inostranim časopisima, publikacijama i web stranicama. Za zbirku poezije i lirske proze „Neću da se budim“ dobio je Nagradu „Risto Ratković“ za najbolju knjigu na crnogorskom, hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku za 2011. godinu. Poezija mu je prevedena na engleski, francuski, italijanski, mađarski slovenački, poljski, makedonski, slovački i bugarski jezik. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
Za izdavače njegove nove knjige potpisani su Milorad Popović i Damir Uzunović, urednica izdanja je Dragana Tripković, a likovna urednica Suzana Pajović.
