Trampa su prozvali “Silvio Berluskoni Amerike“, ali Berluskonijev stil ne uključuje igranje s vjerskim i etničkim strahovima, piše portal "Washington Monthly" . U tekstu urednika portala Pola Glastrisa navodi se da Tramp i Berluskoni imaju nekoliko sličnosti – frizure, sumnjive odnose sa ženama, manipulaciju medijima i demagogiju.
Ipak, kako navodi, prikladnije je i mnogo više zabrinjavajuće poređenje Trampa sa Slobodanom Miloševićem.
"Kao i Tramp, i Milošević je na vlast došao potpirivanjem etno-nacionalističkih osjećanja, čija je moć iznenadila i njega samog. Milošević je 1987.godine, tada kao i dalje lojalni aparatčik Komunističke partije, otišao na Kosovo kako bi umirio proteste Srba koji su se žalili na albansku dominaciju u državnim institucijama u pokrajini, ali i konstantnu represiju Albanaca. Narod je bio zabrinut zbog porasta silovanja, ubistava, prijetnji i uništavanja imovine. Sudstvo i policija bili su pod albanskom kontrolom, te Srbe niko nije mogao da zaštiti. Tadašnji stav partije bio je snažno protiv nacionalističkih govora. Međutim, kada su se Srbi požalili na grubosti policije prema Srbima, Milošević je tada izgovorio čuvenu rečenicu: "Niko ne sme da vas bije!", i preko noći postao heroj među Srbima", navodi vašingtonski magazin, prenosi Blic.
Na krilima te popularnosti, Milošević je uskoro postao i predsjednik Republike Srbije. Tokom susreta sa njim, strani novinari koji su ga tada upoznali danas ističu da u Donaldu Trampu vide brojne osobine nekadašnjeg srpskog lidera.
"Bio je drzak i pun samopouzdanja u javnosti, ali izuzetno ljubazan i pomirljiv privatno. Bio je opsjednut manipulacijom i kontrolom medija. Čak je djelovalo da i sam ne vjeruje u svoju nacionalističku retoriku, već da je koristi isključivo kao oruđe uz pomoć kojeg zadržava moć. naravno, nije vjerovao nikome sem svojoj porodici", ističe list.
To nijrsu jedine sličnosti između Trampa i Miloševića koje je "Washington Monthy" uočio.
"Izuzetno obrazovani ljudi u Srbiji nijesu imali naročito lijepo mišljenje o Miloševiću. S druge strane, stanovnici ruralnih djelova Srbije su ga obožavali, zbog čega umnogome podsjećaju na glasače Donalda Trampa. Za sebe su vjerovali da su srce i duša Jugoslavije, kao i to da su često bili nipodaštavani. Ponosni na svoju istoriju, ističu da su se u II svjetskom ratu borili sa saveznicima, dok su Hrvati bili Hitlerova vojska. Tvrde da su postali manjina u sopstvenoj zemlji, iako su najbrojniji narod, da Albanci i Hrvati imaju veća prava iako ih je manje, a da su na sve ustupke koji su im se činili, odgovarali sa još većom agresijom i težim zahtjevima. Zbog toga su i glasali za Miloševića, koji je imao kampanju zasnivao upravo na toj retorici", ističe vašingtonski magazin.
"Washington Monthly" poredi tadašnju retoriku Slobodana Miloševića sa onom kojom je Donald Tramp dobio izbore.
"Pogrdni stavovi o manjinama su još jedna sličnost. Takođe, dok je ekonomski standard Srba tonuo, Miloševićev je cvjetao. On je bio oportunista, baš kao i Tramp, a obojicu odlikuje nacionalistička retorika. Teško da je Milošević očekivao da će skončati u Hagu. Ipak, to je bio epilog njegove nacionalističke politike. Slično je sa Trampom. Njegovi planovi su nejasni, možda čak i njemu samom. U naredne četiri godine naći će se pred velikim izazovima, a njegove potencijalne reakcije, sudeći po retorici, zabrinjavaju bar polovinu Amerike. Treba biti jasan: SAD 2017. nijesu Jugoslavija iz 1995. godine. Amerika ima duže iskustvo, kako sa demokratijom, tako i sa ekonomskim sistemom. Međutim, oni će biti na velikom iskušenju u naredne četiri godine", navodi magazin.
