Uz Vukovo ime cijelo srpstvo dodaje (da bi mu se umanjile zasluge) da je bio "reformator jezika", no reforma "srpskog" jezika njemu je bila samo sredstvo da dođe do cilja - izgradnje savremene srpske nacije, on je bio kako je jedan američki istoričar rekao "graditelj nacije". Njegova želja je bila, radi ostvarenja te želje uložio je neizmjerni trud, i uspio je - da se na Iliriku kao standard u školama uvede jedno narječje - koje je on konstruisao. Kao osnovicu za jezički standard koji je predložio uzeo je jezik ljudi kojim se govorilo u Crnoj Gori, Hercegovini i Dubrovniku. Tako su i stanovnik Zagreba i stanovnik Zrenjanina i Vranjanac i Nišlija i Cetinjanin i Zadranin i Sarajlija i Mostarac i Banjalučanin..., dobili u školama jedan, Vukov jezički standard.
Bukvalno govoreći, Vukov maternji jezik je crnogorski jezik, jer mu je majka bila Jegda Zrnić iz Ozrinića.



Matica srpska i Srpska književna zadruga su 1969. godine, objavile knjigu "Vuk Stef. Karadžić - Kritike i polemike" (odštampana u N. Sadu), a u toj knjizi i Vukov tekst iz 1844. godine "Odgovor na laži i opadanja u Srpskom ulaku", ovaj Vukov tekst možete pročitati sa faksimila.
Naime, u prvom broju lista "Serpski ulak" iz 1843. godine Jovan Hadžić-Svetić je napao Vuka po raznim pitanjima, pa je između ostaloga saopštio da je Miloš Obrenović u duhu feudalizma Vuku obećao Tršić, a Vuk je zatim, da bi oplemenio svoju lozu - uzeo tuđe prezime Karadžić?! Hadžić-Svetić je još iznio tvrdnju da je Vukovo pravo prezime Bandulić.
Jeste, Vukov đed se zvao Bandula: I, Vuk je u svom odgovoru priznao da mu se đed zvao Bandula, tačnije Joksim Bandula. I još je priznao da su njega i njegovog oca zvali Bandulićima, navodno samo "gdjekoji". Nikada nijesam u istorijskim izvorima nastalim na teritoriji Crne Gore pročitao ime Bandula, čak ni u izvorima vezanim za izrazito etničke vlaške krajeve kao što jesu Drobnjaci. Bandula je 100% vlaško ime, u Rumuniji postoji prezime Bandulea, a i u Srbiji, i u Hrvatskoj (kako sam razumio pretražujući internet), postoji nešto Bandulića. Ako je Vuk, kako tvrdi Hadžić-Svetić uzeo tuđe prezime - Karadžić, kako je moguće da je tako dobro usvojio narječje Crnogoraca, Hercegovaca i Dubrovčana? No, i to je moguće, viđeli smo da je Vukova majka iz Ozrinića, a pored toga svake zime u svom đetinjstvu Vuk je slušao Hercegovce koji su u Šumadiju dolazili na zimovanje, evo što je pisao sami Vuk:
"Hercegovci koji su gotovo svake godine na zimovanje dolazili, po cijelu zimu su pjesme pjevali i kazivali" (Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić, Nolit, Beograd, 1972, str 8).
Dakle, Vuk, bio on ili ne bio Karadžić, lako je mogao da usvoji narječje sa teritorije Hercegovine i Crne Gore jer ga je tokom cijelog đetinjstva slušao, a ono što se nauči u mladosti teško iz glave izlazi, jedna arapska poslovica kaže "Učenje u starosti, to je pisanje po pesku; učenje u mladosti, to je klesanje u kamenu".
Vuk u svom odgovoru Hadžiću-Svetiću kaže da ima bliskih rođaka Čotrića i Kondi(j)ća, Čotra nije slovenska riječ, kao ni Konda.
Vuk se u odgovoru Hadžiću-Svetiću, već u prvoj rečenici, ne baš uvjerljivo brani, kako ima neku pismenu potvrdu da se prezivao Karadžić koja je nastala i prije nego što se upoznao sa Milošem Obrenovićem?! Potvrde takve vrste je u to vrijeme bilo vrlo lako nabaviti, znamo da i dan danas ljudi često lako dolaze do raznoraznih svjedodžbi. Ako je bio Karadžić, zar nije imao žive svjedoke iz Tršića, što će mu pismene potvrde? Je li mogao da napiše - "neka svjedoči cijeli Tršić da li sam Karadžić".
Takođe, Vukov otac se zvao Stevan, a Vuk je oplemenio njegovo ime, pa se prozvao po ocu Stefanović, a ne Stevanović, više mu se dopalo da tatu zove Stefan, jer i svi vladari Nemanjići su nosili dinastičko ime Stefan, možda je isto tako oplemenio cijelo svoje porijeklo?
Treba napomenuti da Vuk Karadžić nikada nije bio ni u Petnjici ni u Drobnjacima.
Ipak, teško je povjerovati da Vuk nije bio Karadžić i da je uzeo tuđe, ali ipak mnogo plemenitije prezime nego što je prezime Bandulić - od pretka Bandule koji je možda bio bosanski ili rumunski Vlah.
M.Ć.