SJEĆANJE: Premijera kultnog SF filma „Peti element“ u kinu „Kultura“

Dan kada sam otkrio vrli, novi svijet kalendarski je smješten u jedno oblačno oktobarsko popodne, davne 1997. godine. Moj stari i ja, tada sedmogodišnje čedovište koje priča kao navidano, stajali smo na autobuskoj stanici na Zlatici. Čekali smo „pentraksil“, autobus koji je dobio ime po ovom lijeku zato što je dolazio na svakih šest sati.

Milion pitanja

Moj stari je bio nervozan  - od strepnje da ćemo propustiti bus, od treme kako ću reagovati na prvu posjetu bioskopu, od uzbuđenja što će gledati novi hit film, ma od čega god hoćete. To me, naravno, nije spriječilo da mu postavim kijamet pitanja jer, jelte, nikako nije mogao da bude uzbuđeniji od sedmogodišnjeg dječaka koji je do tada samo preko video-kasetavirio u carstvo tatinog omiljenog žanra – naučne fantastike.

A kakav je to film? Ko je tu najjači? A kako se to dešava u svemiru? Hoće li na kraju vanzemaljci da ih pojedu? I još milion pitanja. Stari je stoički odgovarao na svako - nije imao ništa pametnije da radi dok smo čekali da vozač autobusa i kondukter dovrše piće u lokalnoj kafani.

Kad smo konačno stigli ispred pokojnog kina „Kultura“, stari se brzim korakom zaputio prema biletarnici držeći me za ruku. Spotakao sam se kriveći glavu prema zastakljenom dijelu u kom su visili posteri. Srce je zalupalo jače od samog pogleda na plavooku djevojku šargarepa-narandžaste kose. To je to, pomislio sam. Konačno ću čuti njenu priču!

Na moje veliko razočaranje, „sastanak“ sa Leeloo, koju u filmu „Peti element“ igra Mila Jovovič, morao je da se odloži za još jedan sat. Godine 1997. nijesmo imali interneta i drugih brzih načina da saznamo za kada su zakazane projekcije. Čekanje je nastavljeno u restoranu „Radovče“, gdje sam nastavio da terorišem starog pitanjima.

Nakon dva piva i jupija, konačno smo ušli u bioskopsku salu. U kinu je sjedjelo pet-šest ljudi opremljenih sjemenkama i kesicama tada popularnog „Gricka“. Stari mi je više puta zaprijetio vraćanjem kući ako izustim ijednu riječ poslije ulaska u bioskop, pa sam ćutao.

Zamijenio sam postavljanje pitanja vrpoljenjem u sjedištu i upijanjem mirisa kina. Sjedišta su bila pohabana, mnogi nasloni izglavljeni, ljuspice od sjemenki po podu, redar načmoren i pripravan da u slučaju najmanjeg šuma uperi „nevaljalcu“ lampu pravo u oči. Ipak, ništa mi nije smetalo, čak ni „zabrana“ priče. Bioskop je tada djelovao kao sveto mjesto u kom se događaju iznimno važne stvari. Želio sam da budem dio ove magije.

Prava magija stvarno je počela kada su se ugasila svjetla. Već od početnog kadra sa logom studija Kolumbija i uvodne scene dolaska vanzemaljskog broda na Zemlju, uronio sam u svijet svemirske opere koju je Lik Beson stvarao od 16. godine.

Tada nijesam imao pojma da ću se zaljubiti u naučnufantastiku. Još nijesam došao do SF klasika kao što su „Star Wars“ i „Blade Runner“ ili knjiga Terija Pračeta koji referiše na Besonov film naslovom „The Fifth Elephant“. „Peti element“, najskuplji evropski film u tom periodu, otključao mi je potpuno nepoznat univerzum. Futuristički svijet, gigantski oblakoderi i leteći automobili istjerali su mi vazduh iz pluća.

Tek mnogo godina kasnije, kad sam postao pravi SF geek, otkrio sam strip „Inkal“ slavnog ilustratora Moebijusa i reditelja Alehandra Hodorovskog i povezao da je ovaj dvojac inspirisao Besona. Dobro, tako je makar sud presudio poslije njihove tužbe zbog krađe elemenata iz „Inkala“. Nego, čak i da je bilo tako, nijedan od podataka do kojih sam došao kasnije nije mogao da pokvari prvobitnu fascinaciju „Elementom“.

Tada nijesam imao pojma ko je čuveni modni kreator Gotje, ali bio sam oduševljen pomalo komičnim dizajnom futurističkih kostima. Odmah sam poželio da moj stan, kada porastem, bude multifunkcionalan kao dom Kordena Dalasa i, naravno, zavolio glumca koji ga igra. Prije „Petog elementa“ nijesam znao da se zove Brus Vilis i da će me kasnije još više oduševiti u franšizi „Umri muški“.

Još se sjećam skakanja po sjedištu dok sam navijao za superiornu Leeloodok se borila sa grupom Mangaloraca, ratničke rase vanzemaljaca. Ili osjećaja gađenja prema odbojnom, zlom, hitlerovski dizajniranom Zorgu, kog igra kameleon Geri Oldman. Naravno, i nervoze i prevrtanja očiju zbog Krisa Takerau ulozi Rubija Roudsa, komičnog radio voditelja koji je vrištao, skičao i generalno smetao ostalim likovima u 70 odsto filma.A ne zaboravimo ni napetost i stezanje naslona sjedišta u posljednjim momentima, kada su glavni junaci imali nekoliko sekundi da sačuvaju svijet od uništenja.

Malog mene nije zanimalo to što su filmski kritičari vodili raspravu o tome da li je Besonov film jedan od najboljih ili najgorih naučno-fantastičnih naslova. To me ne interesuje ni danas. Pred mojim očima, sada i prije 20 godina, na kompjuterskom ekranu ili velikom platnu, odvijala se borba dobra i zla, života i smrti isvjetlosti i tame, uz mnogo humora, drame, akcije i neobičnih likova.

Zato sam nakon završetka filma sjedio sam zamađijan na svom mjestu. Ostao sam bez teksta. Stari je očekivao da ću tek sada imati municije da postavim milion i jedno pitanje. Ipak, ćutao sam od bioskopa do kuće, iznova premotavajući scene u glavi. Kad sam se malo osvijestio, naravno, ukućani nijesu mogli da žive od mene. Imitirao sam scene iz filma, „tumačio“ im postupke likova i molio ih da mi ga nabave na VHS-u dok me ne bi „nogirali“u krevet.

Dvadeset godina poslije premijere za sve male Srđane širom planete „Peti element“ nije samo kultni SF film i ekscentrična futuristička bajka u kojoj je ljubav pobijedila iskonsku mržnju. Besonov film je za većinu milenijalacavremeplov, koji vraća u djetinjstvo i momente kada smo otkrili neki vrli, novi svijet.

Nekoliko godina nakon premijere filma u Kanu, modni dizajner Žan Pol Gotje otkrio je da je uloga iritantnog Rubija Rouda bila ponuđena Princu.Godine 1992. kada je počela produkcija filma, Gotje je pokazao čuvenom muzičaru skice kostima za njegovu ulogu. Dizajner je naveo da je to bio jedan od najčudnijih sastanaka koje je ikada imao i da je Princ na kraju odbio rolu zato što su kostimi „previše isfeminizirani za njegov ukus“, iako je medijima zvanično saopšteno da muzičar neće igrati u filmu zbog gustog rasporeda koncerata. Ulogu je dobio Kris Taker.

Beson je napisao scenario „Petog elementa“ kada je imao 16 godina. Kako je otkrio u jednom intervjuu, osmislio je ovaj univerzum da pobjegne od usamljenosti. Konačno je snimio film kada je imao 38 godina. Imao je dovoljno vremena da osmisli i usavrši „Uzvišeni jezik“ kojim Leeloo govori u filmu. Kako glumica Mila Jovovič tečno govori četiri jezika, nije se mnogo namučila da nauči 400 izmišljenih riječi. Mnogo joj je pomogla korespodencija sa rediteljem sa kojim je razmjenjivala pisma na „uzvišenom jeziku“. Do kraja snimanja, Jovovič i Beson naučili su da ga govore tečno.

Srđan IVANOVIĆ