Porodica me čini ponosnim

- Moja porodica s očeve strane potiče iz sela Vrnik, sa juga Albanije, čiji žitelji pripadaju bugarskoj manjini u Albaniji. Porodica moje majke je porijeklom iz Korče, takođe s juga, grada sa bogatom istorijskom, prosvjetnom i kulturnom tradicijom. Ja sam rođen u Tirani, gdje sam i završio obrazovanje, a nakon studija sam počeo da radim u Institutu za lingvistiku pri Akademiji nauka Republike Albanije. Diplomatsku službu sam započeo 1997. godine.

 POBJEDA: Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo i čega se najradije sjećate iz tog perioda?

FILO: Ukoliko bih morao da stavim na vagu i izmjerim osjećaj zadovoljstva ili nezadovoljstva tokom perioda mog djetinjstva, odrastanja, koji se podudara sa periodom vladavine komunističkog režima, bilo bi mi jako teško da odredim koja su bila ta „lična zadovoljstva“ van, da tako kažem, roditeljskog nadzora. Više sam slušao riječi „ne radi ovo, ne radi ono“, dakle, vezano za sve što se moglo shvatiti drugačije od onoga što su nametali komunistički svjetonazori, koji su regulisali čak i porodični život. Ali, još snažnija je bila neka vrsta obaveze da se bude što zatvoreniji kada je u pitanju porodični život, što mogu opisati čuvenim izrazom moje majke koja je govorila: „Ćuti, čuće nas komšije“. Ja sam odrastao u velikoj porodici, u kojoj je dominantna figura bila djed. Od njega sam naučio da budem uporan, strpljiv, štedljiv, a takođe i da imam istančan osjećaj za pravdu. Što se djetinjstva tiče, ne zaboravljam školu, igru u dvorištu kuće i ljetnje raspuste koje sam provodio na primorju i jezeru.

POBJEDA: Na što ste posebno ponosni – profesionalno i privatno?

FILO: Ponosan sam i na profesionalno i na privatno. Porodica me nesumnjivo čini veoma ponosnim - ona je moja podrška, kao što sam i ja njihova. Profesionalno se osjećam ostvarenim. Pruža mi zadovoljstvo činjenica da sam ovdje, kao predstavnik albanske države, došao gradeći karijeru korak po korak, radeći, uz mnogo truda i posvećenosti, na osnovu profesionalnih zasluga i kvalifikacija.

POBJEDA: Koliko ste znali o Crnoj Gori kad ste došli u Podgoricu, a kakvi su Vam utisci nakon tri godine?

FILO: Prva saznanja o Crnoj Gori usvojio sam tokom školovanja, gdje se istorija vaše zemlje učila u okviru nastave iz istorije balkanskih zemalja, s posebnim akcentom na to da smo susjedi. Prvi put sam u Crnu Goru došao 2006. godine, kada sam došao na odmor u Budvu, sa svojom porodicom i roditeljima. Danas, nakon tri godine službovanja ovdje, mogu reći da su moji utisci sjajni. Vi ste miran i jako prijateljski narod. Što se tiče zajedničkih karakteristika, mislim da je Bog bio jako darežljiv prema nama, darujući nam veličanstvenu prirodu. Imamo skoro istu kuhinju i narodi smo koji vole da uživaju u životu. Ja ne vidim velike razlike među nama, ali ističem da možemo sarađivati još tješnje, da se uzdignemo iznad predrasuda i klišea, kako bismo ekonomski živjeli što bolje u našim državama.

POBJEDA: Što je zajedničko poslu i porodičnom životu, odnosno diplomatiji i braku?

FILO: Zajedničko je poštovanje prava svih strana, tolerancija, vještina da se postigne kompromis.

POBJEDA: Kakvi su Vaši profesionalni planovi i ambicije?

FILO: Ponosan sam što predstavljam svoju zemlju u Crnoj Gori na najvišem nivou. Moji planovi i ambicije su da, uz valjano prožimanje privatnog i poslovnog života, postignem da se još više posvetim obavljanju misije u diplomatiji, danas u Crnoj Gori, sjutra već u nekoj drugoj državi. Što bolje predstavljanje moje zemlje i poštovanje prema zemlji domaćinu će mi biti vodiči do kraja karijere.