Piše:
Marija Ivanović
Neki stvaraoci su toliko spektakularno loši, da im je jednostavno suđeno da dobiju kultni status u istoriji umjetnosti. Pogledajte samo režisera Ed Vuda, opersku pjevačicu Florens Foster Dženkins ili našeg Sloba Pješčića, koji je vinuo u zvijezde pjesme „Molitva“ Marije Šerifović i „Kad bi moja bila“ Zdravka Čolića. Dobro, ovaj naš još nije dobio svjetski naklon, ali razumijete o čemu govorimo. Poenta je sljedeća: ljudi malo što vole kao „najbolje najgore stvari na svijetu“. No, tu dolazimo do važnog pitanja. Obožavaju li ih zbog toga što vole da se rugaju ili zato što se dive iskrenosti, hrabrosti i strasti „najgorih umjetnika na svijetu“?
Ako pitate Džejmsa Franka, divljenje je u ovom slučaju mnogo jače od niske potrebe za porugom. To nam je pokazao glumeći i režirajući superzabavnu dramediju „The Disaster Artist“.
Čudna biografija
Ed Vud, kog je 1994. na celuloidu genijalno ovjekovječio Tim Barton, izgleda kao Kjubrik pored Tomija Vizoa, čovjeka koji je režirao „Građanina Kejna loših filmova“. Njegovo kultno ostvarenje „The Room“ (2003) udžbenički je primjer lošeg filma i beskonačni izvor internetskih gifova i mimova. I nešto što valjda mora da nastane kad jedan od najnetalentovanijih i najneobičnijih Zemljana pretoči najličnije filmske fascinacije na veliko platno.
Tomi Vizo jedna je od najvećih živih holivudskih misterija. I dalje se ne zna iz koje zemlje potiče njegov neobični akcenat (sumnja se na Poljsku), niti odakle mu šest miliona dolara za snimanje (navodno, od uvoza kožnih jakni iz Koreje). Vampirski blijed, sa zift-crnom dugom kosom, sakriven iza tamnih naočara, Vizo godinama oduševljava fanove neobičnom pojavom i bizarnim izjavama.
Tomijeva priča toliko je čudnovata, da nikada ne biste povjerovali u nju da ne znate da je stvarna. Zbog toga je bilo samo pitanje dana kada će nekom poput Franka pasti na pamet da ekranizuje priču o snimanju filma „The Room“.
Zadivljena ekipa
Važno je naglasiti: „The Disaster Artist“ mogao je da bude novi „The Room“ da Džejms Franko nije prišao materiji sa specifičnom nježnošću i pažnjom. Vizo je toliko neobičan, da je režiser i glavni glumac vrlo lako mogao da ga pretvori u predmet šale i jeftinu karikaturu. Međutim, Franko nije dozvolio da ekscentričnosti progutaju iskrenu, strastvenu i izuzetno hrabru stranu njegovog lika.
Prikazao je Vizoa i kao potpuno nesposobnog režisera, ali i kao čovjeka spremnog da juri snove prometnim holivudskim bulevarom na kom se niko ne osvrće za drugima, makar ih nasmrt pregazili. Zbog toga ćete svaki put kad ga čujete njegovo polumrtvo „Ha, ha, ha“ pasti od smijeha, diveći se usput Vizoovoj nesposobnoj upornosti da prenese oduševljenje Džejmsom Dinom, Tenesijem Vilijamsom i Orsonom Velsom na veliko platno. Franko je sa Vizoom uspio isto što i Barton sa Vudom – da nam pokaže da iza fascinantno loših ostvarenja stoje još fascinantniji autori, čiji su karakteri „filmovi“ sami po sebi.
Vizo nema samo Frankovo divljenje. Besramno ga obožavaju svi – od scenarista Skota Nojstatera i Majkla Vebera, preko Džejmsovog brata Dejva Franka koji igra Vizoovog partnera Grega Sestera, do sporednih glumaca kakav je Set Rogen.
Gledajući scene preslikane iz filma „The Room“ i njihovo snimanje, tačno možete da zamislite cijelu ekipu kako pravi pauze svakih pet minuta da bi svi počeli da se kolektivno valjaju od smijeha. Čak i kada film na momente izgubi dinamiku, teško je kriviti autore zbog toga - i ne biti pomalo zavidan zbog šanse koju su dobili, da se poigraju sa jednom od najvećih fascinacija filmofila širom svijeta.
Neregularan tip
- Biram da ne budem običan čovjek – kaže Vizo u filmu. Kako može biti običan neko ko iznajmi bilbord za reklamiranje filma na pet godina, sa objavljenim brojem privatnog telefona i pozivom prolaznicima da potvrde dolazak na premijeru?
Kako može da bude normalan neko ko je snimio najodbojniju scenu seksa u istoriji, vičući: „Neću prodati film bez svog golog dupeta u njemu!“? Kako može da bude svakodnevan neko ko vjeruje da njegov vrisak „You're tearing me apart!“ ima istu snagu kao ista replika Džejmsa Dina u kultnoj sceni iz filma „Rebel Without A Cause“?
Kako? Nikako. Franko zaista jeste uspio da prikaže da je Tomi sve samo ne neki „regularan“ tip. Vizo je toliko želio da bude heroj – gledaocima, kolegama, sedmoj umjetnosti i najboljem drugu Gregu – da na kraju Frankovog filma ne možete da ne saosjećate sa njim. I samo vam dođe da vrisnete ono Vizoovo: „You're tearing me apart, Lisa!“. Od čiste čistate radosti viče vam se: „Franco, you're tearing us apart!“
Ocjena: 7,5/10
Režija: Džejms Franko Uloge: Džejms Franko, Dejv Franko, Ari Grejnor, Set Rogen, Alison Bri Trajanje: 104 min
FOTO: indiewire.com / ew.com
