Piše: Mihailo Terzić
Pokušao je Vulin da „odbrani“ svoju funkciju od izrečenog stava, ogradom, da je to samo njegovo lično mišljenje,iako je svjestan , da bez funkcije, njegov stav bi ostao na nivou kafanske rasprave.
Civilizacijsko i građansko razumijevanje prava bilo kojih manjinskih kolektiviteta u bilo kojoj državi, svejedno da li je u susjednoj ili nije, ne može biti ni „privilegija „ niti hendikep. Građanska prava su univerzalna i u sebi akumuliraju sva posebna prava i pojedinaca i kolektiviteta. I vjerska i nacionalna i etnička...Manjine nude samo bogatstvorazličitosti međusobno uvažavanih i poštovanih.
Nema nacionalno "čistih" država: U Evropi skoro da i nema nacionalno čistih država gdje bi se granice države poklapale sa granicama većinske nacije. I to,samo po sebi, ne predstavlja remetilački faktor, niti posebnu privilegiju, za međusobne odnose država.Nacionalni manjinski kolektiviteti građana postaju „privilegija“ ili „hendikep“samo kada postanu instrument za ostavrenje ideoloških i političkih ciljeva jedne ili druge države. Svejedno ili države matice ili domicilne države. Samo onda, kada manjine postanu predmet političke manipulacije ili sredstvo za ostvarenje hegemonističkih ciljeva ili teritorijalnih pretenzija, tada njihova idila slobodnih građana prestaje oni postaju remetilački činilac u konkretnom socijalnom ambijentu.
Srbi u Crnoj Gori i Crnogorci objektivno nemaju razloga da budu opterećeni ni „privilegijama „ ni „hendikepom“ razlika, ukoliko zanemarimo tzv. „tragizam malih razlika“.
No, male razlike mogu da postanu“ privilegija“ samo za Velikosrpski ideološki projekat hegemonije nad teritorijama na kojima živi nacionalna manjina Srba. Samo u tom slučaju, kada mirni građani manjine postanu političko sredstvo ideoloških ciljeva oni postaju „privilegija“ te ideologije a istovremeno i remetilački faktor za državu u kojoj žive.
Vulin je, šatro, zaboravio da pozove pripadnike Srba u susjednim državama da budu, u okviru ustavnog poretka država u kojima žive i ostvaruju svoja manjinska prava, njihovi lojalni građani. Očigleno, on očekuje da se Srbi u susjednim državama ponašaju u skladu sa dugoročnim ideološkim i destruktivnim projektima Srbije.
Takva politika generira stalne konflikte i sukobe u regionu, na štetu svih nacija, vjera i država.
Remetilački faktor: Konkretno, lideri DF u CG pokušavaju srpski manjinski nacionalni korpus pretvorili u remetilački faktor za državu Crnu Goru. Svakodnevnim antidržavnim djelovanjem za interese projekta Velikog Zla, opredijelili su se za ulogu Mefista u socio-političkom ambijentu.
Vulin je zamijenio teze, ne slučajno. Isto čini i ministar Dačić kada Crnogorce doživljava samo kao geografski entitet bez nacionalnog identiteta. Političkim izjavama oba, veoma značajna Ministra u Vladi Srbije, kontaminira se nominalno miriteljska politika, koju propagira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?
Za analitičare ostaje dilema, da li je u globalnom pakovanju državne politike Srbije namjerno ugrađena konstrukcijska greška, ili se radi o neodgovornom političkom šarlatanstvu ministara na veoma važnim funkcijama u vladi Srbije.
Čini se da primjedba, iz najviših svjetskih centara moći,o spoljnopolitičkoj politici Srbije na „dvije stolice“, ima jake argumente. Takva politička dvoličnost je najočitija na prostorima CG i regiona jer, baš tu iskazuje svu svoju destruktivnu razornost i štetnost.
Utisak je, da je globalna vanjska politika republike Srbije upakovana u šuškave primamljive celofane, napunjene kontaminiranim agresivnim sadržajem.
Namijenjenim za zaštitu „nacionalne geografije Srba“ u regionu zapadnog Balkana.
